EKSKLUZIVNO, ROHATINSKI ODGOVARA PREMIJERKI

Rohatinski: Ako je važan EU, dug Ljubljanske banke može vratiti Vlada

Uvjetovanje nastavka pregovora davanjem suglasnosti za rad Ljubljanskoj banci u najmanju je ruku nekorektno
 Joško Ponoš/CROPIX

ZAGREB - Ispada da sada, nakon granica, korupcije, pravosuđa, ratnih zločina i topničkih dnevnika, guverner HNB-a Željko Rohatinski, čovjek neosporna autoriteta i ugleda, postaje prepreka hrvatskom ulasku u EU. Jer, njegov je stav jasan: kad Ljubljanska banka vrati novac hrvatskim štedišama, može doći na hrvatsko tržište. A bez guvernera HNB-a to neće ići, jer HNB daje svakoj banci odobrenje za rad.

Očekujete li sada da će premijerka Kosor na vas raditi pritisak, jer je njen glavni politički cilj - ulazak u EU - sada ugrožen zbog Ljubljanske banke?

- Ne može hrvatski ulazak u EU ići na račun štediša koji su jednostavno prevareni. Već sam rekao da je HNB spreman dati dozvolu za rad Ljubljanskoj banci u Hrvatskoj kad se riješi pitanje štednje, ne prejudicirajući pri tome kakvo će to rješenje biti. Smatra li hrvatska Vlada da je ulazak u EU toliko značajan da sama, iz proračuna, vrati dug štedišama, HNB se neće protiviti.

O koliko novca je riječ? Hrvatska i slovenska strana iznose različite brojke.

- Ukupna štednja hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci iznosila je oko 420 milijuna eura. Od toga je Hrvatska u svoj javni dug preuzela oko 260 milijuna eura, ali to ne znači da to više nije potraživanje prema Ljubljanskoj banci. Samo se promijenio subjekt potraživanja - sada je to država, a ne štediše. Ostatak od oko 160 milijuna eura štediše su zadržali.

No, Slovenci govore da njima hrvatska poduzeća duguju oko 400 milijuna eura.

- Potraživanja Ljubljanske banke prema poduzećima u Hrvatskoj iznosila su oko 157 milijuna eura. Sada govore o 400 milijuna jer su si pribrojili kamate, dok dugu prema hrvatskim štedišama nisu pribrojili kamate. Dakle, kad govore o potraživanjima štediša, govore samo o glavnici koja iznosi 260 milijuna eura prenesene i 160 milijuna eura neprenesene štednje. Uz to, potraživanja Nove ljubljanske banke prema poduzećima u Hrvatskoj su prošlost, jer velikog dijela tih poduzeća više nema.

Je li vas iznenadila izjava Milana Balažica, glasnogovornika slovenskog ministarstva vanjskih poslova, da će Slovenija blokirati pregovore s EU dok Ljubljanskoj banci ne bude dopušten rad u Hrvatskoj?

- Otprije nekog vremena imamo informaciju da Slovenija pokušava uvjetovati zatvaranje poglavlja 4 - sloboda kretanja kapitala, našim pristankom na obnavljanje baselskih pregovora, dakle pregovora o sukcesiji bivše SFRJ pod pokroviteljstvom Banke za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS). Ti su pregovori održavani u drugom dijelu 2001. i početkom 2002. godine i nisu dali nikakav rezultat. Nije ih Hrvatska prekinula, nego su bili bezuspješni jer su početne pozicije u pregovorima bile bitno različite. BIS je ostavio mogućnost da, ako zemlje sukcesori odluče ponovno pregovarati, BIS će ponuditi svoje usluge, ali to je stvar zemalja sukcesora.

Smatrate li da bi sada pregovori mogli uspjeti?

- Teško. No, o tome odlučuje Vlada. Mi sudjelujemo na pregovorima i spremni smo još jednom pokušati, no pristanak moraju dati sve države sukcesori bivše Jugoslavije i sve moraju biti na pregovorima. Stoga smo spremni sugerirati Vladi da prihvati te pregovore.

Međutim, ako je izjava slovenskog ministarstva vanjskih poslova dobro prenesena, ona otprilike znači: ‘Nema suglasnosti na zatvaranje pregovora o tržišnom natjecanju ako prije toga HNB ne da dozvolu za rad Novoj ljubljanskoj banci u Hrvatskoj. Znači, neovisno od toga hoće li biti baselskih pregovora, što ne ovisi samo o Hrvatskoj i Sloveniji nego i o svima ostalima, neovisno od toga hoće li se tamo naći rješenje ili ne, bez dozvole za rad nema slovenske suglasnosti na završetak pregovora’.

Takav stav, kad bismo ga prihvatili, znači potpuno vezivanje ruku i, najblaže rečeno, nije korektan stav Slovenije.





Je li proteklih godina bilo bilateralnih pregovora o Ljubljanskoj banci i koji su se prijedlozi tada iznosili?

- U proteklih sedam, osam godina inicirao sam da se pokuša naći bilateralno rješenje. Prvi je put slovenska politika odbila inicijativu uz objašnjenje da je Ljubljanska banka stvar sukcesije i da se može rješavati samo po tom modelu, što nije točno jer je u aneksu C pitanje štednje izdvojeno kao posebni slučaj, a ne nešto što ulazi u sukcesijsku masu.

Prije tri godine pregovarali smo opet, ovaj put su uz guvernere centralnih banaka bili i visoki predstavnici vlada. Nije bilo rezultata, ali se pokazalo da bitno razmimoilaženje u stavovima počinje kod pitanja iznosa potraživanja i dugovanja.

Predložio sam da izvršimo računsko prebijanje 260 milijuna eura potraživanja hrvatske države prema Ljubljanskoj banci (dio koji je prenesen u staru deviznu štednju, op. a.) i potraživanja Ljubljanske banke prema poduzećima u Hrvatskoj, koja su otprilike 157 milijuna eura. Ako to napravimo, ostaje neriješen samo nepreneseni dug banke prema štedišama. Bilo je pokušaja da se u to uključi i belgijski KBC koji je bio spreman dati kredit slovenskoj državi za vraćanje te prenesene štednje, ali Slovenci nisu pristali.

Što mislite, kako će završiti ova nova runda? Premijerka je najavila da će o tome razgovarati s vama.

- Naš stav se nije promijenio: HNB neće dati odobrenje Novoj ljubljanskoj banci za rad u Hrvatskoj dok se pitanje štednje ne riješi, na bilo koji način.

Motiv je pritisak, ali i zaustavljanje sudskih postupaka

• Mnogi štediše kojima Ljubljanska banka i dalje duguje izravno, dakle koji nisu prenijeli štednju, tužili su banku na međunarodnim sudovima. Kakvih to ima implikacija na pregovore?

- Koliko znam, štediše iz Hrvatske i BiH tužile su Ljubljansku banku i Sloveniju Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, koji nije osporio njihovo pravo na povrat imovine. Međutim, postoji bitna razlika između Ljubljanske banke u Hrvatskoj i BiH. Ljubljanska banka glavna filijala Zagreb nije bila pravna osoba u Hrvatskoj, prema tome naše su štediše izravno polagali štednju u Ljubljansku banku Ljubljana, i zato nije bilo nikakvog razloga da se pravi razlika između štediša koji su građani Slovenije i onih koji su građani Hrvatske. I jedni i drugi su štedjeli u istoj banci - Ljubljanskoj banci Ljubljana.

Moguće je da Slovenci sada traže obnavljanje pregovora u Baselu da bi odgodili te sudske procese jer mogu reći: rješavanje je u tijeku, ne presuđujte. Možda im je motiv zaustavljanje sudskih procesa, a ne samo pritisak na Hrvatsku.

420 milijuna eura

Ukupna štednja hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci bez kamata

260 milijuna eura

Hrvatska preuzela u svoj javni dug

160 milijuna eura

preostali dug Ljubljanske banke prema hrvatskim štedišama

157 milijuna eura

Početna potraživanja Ljubljanske banke prema poduzećima u Hrvatskoj

400 milijuna eura

Potraživanja Ljubljanske banke prema poduzećima u Hrvatskoj uz pribrojane kamate

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 18:34