Rizik mjera mogao bi biti viši od onog koji dolazi kao posljedica infekcije: Koliko će biti kolateralnih žrtava pandemije?

Ministar zdravstva Vili Beroš na jučerašnjoj je presici epidemiološkog stožera de facto potvrdio tešku "dijagnozu" iz velike analize Jutarnjeg lista koja je upozorila na vrlo visok pad broja pregleda, terapija i zahvata u baš svim hrvatskim bolnicama kao vrlo velik problem hrvatskog zdravstva.

U ovom trenutku, primjerice, znamo da je broj medicinskih usluga koje su sve bolnice pružile u 2020. oko 20 posto manji nego u 2019. godini. Isto tako, u ovom trenutku možemo vidjeti ogromnu razliku u broju terapija i zahvata kod vrlo teških dijagnoza kao što su karcinomi, ali i krajnje zabrinjavajuće smanjenje medicinskih intervencija kod svih bolesti uz koje se, što se kaže, može živjeti, ali uz patnju; fizičku bol ili duševno trpljenje.

No, mi u Hrvatskoj, kao niti većina drugih zemalja, još ne znamo koliko već imamo i koliko ćemo dugoročno imati kolateralnih žrtava pandemije, odnosno strogih epidemioloških mjera koje su zaustavile protočnost bolničkog sustava. Taj broj žrtava možda će se kroz godine mjeriti tisućama, možda desecima tisuća. U Udruzi pacijenata u ovom trenutku strahuju da je možda rizik mjera protiv covida viši nego onaj koji dolazi kao posljedica infekcije SARS-CoV-2 virusom.

The Lancet, vjerojatno najcjenjeniji znanstveni časopis na svijetu, objavio je u veljači istraživanje Guntera Kampfa i Martina Kulldorffa koji su napravili analizu benefita/rizika mjera za kontrolu covid-19 pandemije u kojoj su došli do zaključka da je kolateralna šteta za zdravlje građana, citirajmo, supstancijalna. Koliko je zapravo strašna ta riječ - "supstancijalno". Između siječnja i ožujka 2020. u Sjedinjenim Državama tretman ishemijskih moždanih udara bio je, pišu, "supstancijalno" niži, što je odgodilo odgovarajuće tretmane. Što mislite kako završavaju ljudi s odgođenim terapijama moždanih udara?

Nadalje, Kampf i Kulldorff nam otkrivaju da je u domovima za skrb i hospicijima u Britaniji zabilježen 41-postotni rast broja smrti zbog akutnog koronarnog sindroma, 39 posto više udara te 25 posto više srčanih zatajenja. To su prve prebrojene i one najvidljivije žrtve; nešto poput vrha ledene sante. Broj onih koji će umrijeti i(ili) patiti zbog zakašnjele terapije ili zahvata u 2020. i 2021. bit će daleko viši.

U njemačkim bolnicama tijekom prvog lockdowna između 12. ožujka i 19. travnja zabilježeno je 16,5 posto manje raka mjehura, 18,4 posto karcinom želuca, 19,8 posto raka pluća, 22,3 posto karcinoma crijeva te 31,1 posto karcinoma prostate. Ponovimo pitanje: kako to može završiti? Oko 60 posto pao je broj zakazanih kemoterapija u Engleskoj, a hitni pregledi kod sumnji na karcinom smanjeni su za 76 posto.

Procjenjuje se samo u prvoj godini 6270 mrtvih više zbog zakašnjele dijagnoze karcinoma, a to je zapravo optimistična procjena. Zakašnjele dijagnoze i tretmani u pet godina od dijagnoze govore o 7,9-9,6 posto više smrti kod raka dojke, te 15,3-16,6 posto više smrti kod kolonrektalnog karcinoma te 4,8-5,3 posto kod raka pluća. Što kad karcinomima pribrojimo sve one s drugim teškim bolestima koji nisu dobili adekvatnu medicinsku skrb tijekom pandemije?