GALA

REPORTERI JUTARNJEG U NAJSTARIJOJ HRVATSKOJ TVORNICI JAJA 'Svaka naša kokica godišnje snese tristo jaja. A imamo ih 194 tisuće...

 Tomislav Krišto / CROPIX

Ako je vjerovati statistikama, u Hrvatskoj će se za uskrsnih blagdana pojesti oko 30 milijuna komada jaja, 1000 tona različitih šunki, oko 350 tona janjetine, 120 tona bakalara, nekoliko stotina tisuća vezica mladog luka i rotkvice, a čokoladne zečeve, jaja, bademe i orahe da ni ne spominjemo. U proteklih pet godina ovakve se brojke uglavnom spominju u uskrsnoj potrošnji hrane s manjim odstupanjima poput zamjene bakalara ili janjetine jeftinijim izborom poput oslića, srdela ili odojka. Kad se u cijelu šoping groznicu još uključe i sindikati sa svojom bogataškom, srednjom i sirotinjskom košaricom, vidi se da sve više kupaca iz dućana izlazi s ovom posljednjom vrijednom oko 550 kuna.

U njoj su uglavnom jeftinije šunke, jaja i meso, a više od pola tih proizvoda dolazi sa zajedničkog europskog tržišta koje smo nekad zvali uvoznim. Domaći kvalitetni proizvodi preskupi su za osiromašeno stanovništvo koja više ni nema rodbine na selu od koje se vraćala punih gepeka.

Kobni uvoz iz Poljske

S ukupnom očekivanom potrošnjom od milijardu i 600.000 kuna Uskrs je daleko od božićnih 11 milijardi kuna, ali svejedno se zeki najviše raduju proizvođači šunki i jaja. A pogotovo jaja jer će se u svakom domaćinstvu ovih dana najlakše naći pedesetak kuna za pedeset jaja koliko je dovoljno za prosječnu obitelj ako potroši dvadeset na kolače, a preostalih trideset skuha za obojene pisanice i jelo.

No, jaja će se ovih blagdana naći pod posebni povećalom potrošača zbog nemilih lanjskih događaja i otkrića salmonele u uvoznim jajima iz Poljske. Tragična smrt dječaka iz Bregane upalila je alarme u svim službama kontrole kvalitete i zdravstvene ispravnosti uvozne hrane, pa se tako početkom ove godine bilježi veliki pad uvoza jaja i nekvalitetnog pilećeg mesa. Prilika je to za oporavak domaćih proizvođača koji od ulaska u EU sve češće bilježe pad proizvodnje zbog dampinških cijena hrane iz zemalja koje imaju hiperprodukciju uzrokovanu ruskim embargom.

Tako su domaći proizvođači jaja prije 2013. pokrivali 98 posto domaćih potreba da bi lani pali tek na 86 posto. Uvoz je samo u dvije godine (2013. - 2015.) povećan za 113 posto, pa je 2015. uvezeno 105 milijuna jaja. Domaćih proizvođača je 144,65 u kaveznom uzgoju, 45 u slobodnom, 42 u podnom i samo dva u ekološkom. Svi zajedno proizvode oko 554 milijuna jaja, a ukupna potrošnja je 653 milijuna. Ostatak se nadomjesti iz proizvodnje za osobne potrebe po domaćinstvima, kategoriju koja je ove godine dodatno pogođena problemima zbog virusa ptičje gripe.

Bjelovar, 110417.
Marka Marulica 14.
Reportaza o tvornici jaja Gala.
Na fotografiji: kokosi.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX

Zatvoreni ciklus

Kako se hrvatska industrijska proizvodnja jaja snalazi u ovakvim uvjetima proizvodnje otišli smo pogledati u bjelovarskoj Gali, najstarijoj živućoj proizvodnji jaja u Hrvatskoj koja ove godine bilježi 50 godina rada. Galu već 24 godine vodi Jakov Ćorić (60), doktor veterine koji je osamdesetih prva iskustva stjecao u Veterinarskoj stanici Bjelovar kao ovlašteni veterinarski inspektor za zdravstvenu ispravnost namirnica animalnog podrijetla. Radio je i na izvoznim poslovima Sirele i izvoza domaćeg babybeefa iz ondašnjih pogona 5. maja iz Bjelovara. Od 1993. u Gali je direktor, a pet godina kasnije postaje jedan od pet velikih dioničara koji uz 20 posto malih drže 80 posto vlasništva tvrtke. Danas je član uprave Gale d.o.o. kojoj je na čelu njegov sin Hrvoje, a u nadzornom odboru je predsjednik Ivan Markešić, sin Jakovljeva partnera Luke.

- Podmlađujemo se i pripremamo mlade da preuzmu posao. Nadamo se da će, kada preuzmu poslovanje, imati manje problema od naših s kojima se godinama susrećemo - kaže nam Ćorić dok se pripremamo za obilazak farme.

Gala d.o.o. sagradila je kompletno zatvoren ciklus proizvodnje od jednodnevnog pileta do nesilice za proizvodnju konzumnih jaja, s pakirnim centrom, tvornicom stočne hrane, distribucijskim skladištem i vlastitom distribucijom za godišnju proizvodnju oko 50 milijuna jaja s kapacitetom od 194.000 nesilica o kojima skrbi 50 zaposlenih.

Ćorić je s Galom prvi od domaćih proizvođača još krajem 2011. godine potpuno proveo prilagodbu kaveza novim propisima i direktivi EU koja zbog dobrobiti životinja traži nove obogaćene kaveze u kojima kokoši imaju humanije uvjete za život. U gradnju i opremanje objekata uloženo je 34 milijuna kuna, uz sufinanciranje IPARD-a sa 7,136 milijuna kuna. Po nesilici to je oko 21 euro ulaganja što mnogi domaći proizvođači nisu imali pa je zato i pao broj domaćih jaja nakon ulaska u EU.

- Ovo je prvi projekt u Hrvatskoj koji je sufinanciran iz IPARD-a i mogu vam reći da sam postao pravi ekspert za pripremanje opsežne dokumentacije za europske projekte i mnogima sam oko toga pomagao - priča nam Ćorić dok ulazimo u pogon gdje počinje uzgoj pilenki. Iz oplođenih jaja koja se uvoze iz Nizozemske ili Njemačke izlegu se mali Lohmann Brown pilići, njemačka hibridna vrsta nastala upravo zbog proizvodnje jaja. Nesilice slijedećih 140 dana rastu u zatamnjenom prostoru s kontroliranom hranidbom, temperaturom i svjetlom. U četiri proizvodna objekta po 17.000 pilenki potom odlaze u kokošinjce gdje počinje proizvodnja jaja. Svaka koka, sve odreda kao crvenkaste sestre blizanke, godišnje daje oko 300 jaja, a njihov se životni ciklus završava nakon 14 mjeseci. Iz klaonica izlaze kao “mlade koke”, najbolje za juhe.

Simulacija prirode

Tek u kokošinjcu vidimo sve prednosti ovog obogaćenog kaveznog uzgoja. Kada smo zadnji put bili kod jednog proizvođača jaja kokoši su bile nabijene u male kaveze, osjećao se vonj izmeta u nedovoljno prozračnoj prostoriji, kokoši su bile nervozne. U ovakvom uzgoju simuliraju se prirodni uvjeti (ventilacija, vlaga, toplina, svjetlo), prostorija se zagrijava ili hladi, a izmet se automatski čisti tako da gotovo i ne osjetite da ste u kokošinjcu.

- Uz simulaciju prirodnih uvjeta svi tehnološki procesi su planirani i usklađeni. Recimo, izmet kasnije sušimo i koristimo kao gnojivo ili odvozimo u pogon za dobivanje električne energije preko bio-plinskog postrojenja - priča nam Ćorić.

Hrana i voda im se automatski doprema nadomak kljunova. Hrana dolazi iz njihove tvornice stočne hrane, od žitarica koje sami proizvode. Smjesa kojom se hrane koke je strogo kontrolirana po nutricionističkom receptu; 65 posto kukuruz, 25 posto sojina sačma, 10 posto vapnenac, 2 posto vitamini, minerali, prebiotici.

- Ne stavljate onaj tajni sastojak koji su stavljale naše bake od kojeg kokoši bolje nesu - pitamo u tvornici stočne hrane.

- A, ne toga kod nas nema, ha, ha. Hrana prolazi kroz mikrobiološku analizu, nemamo nikakvih antibiotika ili hormona. Naša sojina sačma nije nastala od GMO soje koju koriste mnogi proizvođači u EU - odgovara Ćorić.

- Znači, vi zapravo proizvodite GMO free jaja. Zašto to nigdje ne napišete na kutiji?

- Da, to su GMO free jaja i sada kada smo vidjeli da Vindija proizvodi takvu piletinu i mi ćemo krenuti u taj postupak dobivanja te oznake. Potrošač želi znati što jede, a mi uz sve certifikate EU imamo i halal, a nema prepreka ni za košer za koji pripremamo dokumentaciju - priča Ćorić.

Za kraj našeg putovanja putevima jaja odlazimo u pakirnicu i sortirnicu gdje se jaja i kodiraju posebnom oznakom HPA koja je dokaz da su domaćeg podrijetla.

Bjelovar, 110417.
Marka Marulica 14.
Reportaza o tvornici jaja Gala.
Na fotografiji: sortiranje jaj.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX

(Samo)kontrola

- Ova jaja su prošla put u kojem će potrošač biti prvi koji će ih dotaknuti nakon nesenja. Ona svježa dolaze pred kupca za razliku od uvoznih koja prijeđu put i od nekoliko tisuća kilometara. Druga naša prednost pred uvoznim jajima jest sigurnost i zdravstvena ispravnost jer Hrvatska poštuje sve standarde i naša Uprava za veterinarstvo ima jak monitoring od dan starog pileta koja se cijepe i prolaze analize na salmonelu, pa cijelog sustava kontrole do mikrobiološke analize jaja. Uz najavljene, postoje i nenajavljene kontrole jaja, a i mi imamo samokontrole kvalitete - nabraja Ćorić.

Gledamo kako se jaja pakiraju i u kutije trgovačkih marki. Koliko će ih ukupno izaći iz farme za ove blagdane?

- Ukupno, u ovom uskrsnom ciklusu koji traje deset dana izaći će oko 2,5 milijuna jaja. Naš Gala brend je oduvijek poznat po strogo kontroliranim jajima i ako imaš zdravu pilenku, zdravu koku, zdravo je i jaje. Dosta naše proizvodnje prodaje se pod brendovima trgovačkih marki tako da i mi i ostali proizvođači gubimo dio svoje prepoznatljivosti. Trgovci svoje trgovačke marke prodaju po nižim cijenama, pa je to dovelo do toga da su jaja koja se prodaju pod brendovima i do 50 posto skuplja, kaže Ćorić i pokazuje nam kutiju na kojoj ipak na dnu piše proizvodi i puni Gala.

Proizvođačka cijena jaja u Hrvatskoj je oko 70 lipa, uz maržu od 20 do i čak 80 posto prodaju se po cijeni od 9 do 17 kuna. Iz Poljske ili Litve na naše tržište dolaze jaja i upola jeftinija, a kako je riječ o zajedničkom europskom tržištu, poštuje se sljedivost pa su i kontrole rjeđe. Uz visoke kamate za ulaganja, upola veći PDV od konkurencije, naši proizvođači jaja nisu ni u kakvom sustavu potpora.

Nadalje, Vlada nikako da napravi operativni program ulaganja u razvoj peradarstva, koji bi, kako je to napravljeno u svinjogojstvu i govedarstvu, proizvođačima olakšao kapitalna ulaganja. Pokušali su iz Gale doći do europskog novca za ruralni razvoj, ali nisu prošli za mjeru 4.1.1.

- Tražili smo sufinanciranje od 50 posto za nabavu opreme za pakiranje jaja, investiciju od 4,3 milijuna kuna. Nismo prošli na natječaju jer je Jakovina administracija složila sustav bodovanja tako da ni jedan ozbiljan proizvođač nije prošao. Prošli su špekulanti i foliranti. Zasad se još nekako snalazimo i preživljavamo, ali da vam budem iskren, bojim se za budućnost - kaže Ćorić.

No, bez obzira na sve poteškoće u Gali ne odustaju, imaju nove planove razvoja i ulaganja u fotonaponski solarni sustav, planiraju gradnju novog skladišta, hladnjače, sušare za žitarice, novog silosa, dogradnju tvornice stočne hrane...

Kokoš ili jaje

Prije odlaska nezaobilazna nam je tema i kriza oko Agrokora. Ćorić ovih dana boravi i na sastancima na kojima se odlučuje o sudbini malih dobavljača.

- Gala, srećom, nema veliku izloženost prema Agrokoru. Bez obzira na sve negativne refleksije i kakofoniju mišljenja, mislim da je potrebno sačuvati hrvatsku poljoprivrednu i prehrambenu industriju. Nama treba nacionalni lanac za prodaju poljoprivredno-prehrambenih proizvoda koja je izvozno orijentirana na tržišta na kojima možemo biti prepoznatljivi i konkurentni, a oni se odvijaju u BiH preko Konzuma i u Srbiji preko trgovačkog lanca Idea. Sustav Agrokor se mora sačuvati jer sve to ima - zaključuje Ćorić, vrsni poznavatelj stanja u našoj proizvodnji hrane.

Odlazimo iz Bjelovara i ne, nismo zaboravili pitati kada kokoši idu na spavanje. Bude se oko pet, a na počinak odlaze u 20. A što je starije, kokoš ili jaje? E, taj ćemo odgovor znati kada se razriješi kriza oko Agrokora.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. studeni 2024 00:19