Riješili smo Tršće, danas ćemo i Čabar. Do kraja tjedna mora pasti i Prezid - nisu ovo usklici neke pobjedničke vojske, ali kao da jesu.
Dragovoljački odredi
Kažu to monteri HEP-a čiji dragovoljački odredi iz svih dijelova Hrvatske deset dana do zore do sumraka popravljaju uništenu elektromrežu Gorskog kotara. Njih više od 200 ustrojeno je kao vojska, na terenu su koji izgleda kao da ga je, kažu nam ratni veterani među njima, poharala napalm bomba, a svakodnevno se bore protiv snijega, leda, kiše...
U Skradu smo. Još nije ni sedam sati. Iz lokalnih prenoćišta prema HEP-ovu centru, koji se slobodno može nazvati kriznim stožerom, slijevaju se defenderi, kamioni s kranovima, kombi-vozila. Sva imaju HEP-ove oznake, ali registracije su različite: Rijeka, Pula, Karlovac, Gospić, Zagreb, Bjelovar, Zadar, Sisak, Slavonski Brod. Dolaze po dnevne zapovijedi koje će krenuti od šefa skradske Elektre Vlatka Horačeka i tri inženjera, od kojih svaki drži po jedno krizno područje. Tovare potrebni materijal i užinu, sendviče i sokove, i kreću prema općinama, selima, šumama...
Trebat će godina
- Prvim cilja nam je osigurati bilo kakvu opskrbu električnom energijom, a da saniramo kompletno stanje trabat će nam cijela godina. Kad osposobimo mjesto, puštamo ga pod napon, prvo agregatski, i tako idemo, dan po dan, mjesto po mjesto. Problem je uz dolinu Čabranke, gdje osam kilometara dalekovoda jednostavno više nema, a teren je toliko nepristupačan da do tamo i ne možemo. Na dionici Delnice - Gerovo pao nam je sustav u dužini 28 kilometara, deseci stupova su nestali, na dijelovima je naprosto nestala i šuma, dogodile su se izvale, ni do njih ne možemo.
Šape u snijegu
Nakon jutarnjeg brifinga pune ruke posla ima dispečer koji zaprima informacije s terena. U nedjelju nije imao što raditi, jer nije radio telefon ni mobiteli, uopće nisu imali komunikaciju s ljudima na terenu.
U Tršću su Zagrepčani. Za njih su nam rekli da su se našli oči u oči s medvjedom. Druga ekipa na terenu, ona iz Siska i Petrinje, rekla nam je da su čak i fotografirali divlju životinju.
- Da, bio je to blizak susret, skoro. Vidjeli smo mu šape u snijegu - šali se voditelj Zagrepčana Željko Kuhta.
Zadrani: gore je nego u ratu
- Došli smo u petak, potrošili smo već svu lovu preko vikenda, pa nam ne preostaje ništa drugo nego raditi. Ostat ćemo ovdje dva tjedna zasigurno - kažu nam Robert Petani, Niko Pavić i Michael Vernik iz Zadra, koji su ipak nešto bolje odjeveni od kolega s kontinenta.
- Pogledajte ovo, kao da je pala napalm bomba, gore je nego u ratu - dodaje veteran Niko Pavić.
Elvis na trafostanici Tršće
- Čekaj, ne mogu sad pričati, kolega mi je na trafostanici, a ona je pod naponom - kaže nam Elvis Bevandić žureći se prema Robertu Brnaju, koji je već bio na trometarskim ljestvama na trafostanici Tršće 1. - Ispao je kabel pa ga moram zakačit - viče Robert s ljestava, a Elvis dodaje da je i unutra izašao iz kanalica. Oni su tu domaći, stigli su iz obližnje Rijeke.
Istrani: ništa kao ovaj pakao
- Bio sam 1995. u Novoj Gradiški. Ovo što sam ovdje doživio u sedam dana puno je gore od onog što sam tamo vidio u 28 dana. Uništeno je 80 posto svega, uvjeti su strašni - priča nam Vlado Buril iz Labina na Kozjem Vrhu.
Alen Jerman iz Buzeta dodaje da i u Istri imaju teških terena, ali nijedan se ne može mjeriti s paklom Gorskog kotara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....