RAZORNO NOVO IZVJEŠĆE EUROPSKE UNIJE Prvi put više od pola Hrvata ne radi!

Svibor Jančić (31) ovaj je tjedan bio na “živom ispraćaju”, sve češćem događaju na hrvatskim aerodromima. Ispratio je dragu i blisku prijateljicu, diplomiranu arhitekticu, koja se preselila u Australiju.

- U Hrvatskoj za nju nije bilo posla - objašnjava Svibor Jančić.

Jančić je i sam nezaposlen. Jedan je od trenutno 358.808 registriranih nezaposlenih u Hrvatskoj. Hrvatska je i službeno dotaknula dno: stopa zaposlenosti tri kvartala zaredom pada ispod alarmantno niskih 50 posto te u drugom kvartalu 2013. iznosi svega 49,8 posto. Drugim riječima, trenutno manje od polovice radno sposobnih u dobi od 15 do 64 godine - radi!

U konkretnim brojkama, od kraja lanjske godine, prema kvartalnim podacima Eurostata, broj zaposlenih nije uspio premašiti brojku od 1,4 milijuna. Prema podacima DZS-a, prvi put to nismo uspjeli čak ni u turističkoj sezoni! U kolovozu su radile 1,391.774 osobe. Najlošiju bilancu imali smo početkom godine, kad je radilo samo 1,308.000 ljudi. U istom razdoblju imali smo 1,215.000 umirovljenika.

Odlazak iz zemlje

Taj odnos nikada nije bio gori. U istom razdoblju 2008. imali smo 1,546.000 zaposlenih i 1,132.996 umirovljenika.

A i tada smo tvrdili da je odnos neizdrživ, zahtijevali javne politike i mjere aktivnog zapošljavanja i tražili rješenje - kako zaposliti više ljudi.

Učinkovite su mjere izostale. Čini se da samo osobni angažman - odlazak iz zemlje, kao što je to učinila Jančićeva prijateljica, ili ozbiljno ulaganje u vlastito obrazovanje, za što se odlučila Eva Popović - može imati učinka.

Eva spada u drugu, sretniju polovicu stanovništva, onih koji rade. Završila je zagrebački Ekonomski fakultet i, da bi se zaposlila, prošla je zahtjevno testiranje. Među 400 studenata ušla je u krug 15 odabranih koji su primljeni u revizorsku tvrtku Ernst & Young. No, zbog stresa je odlučila promijeniti karijeru. Odlučila je raditi u E-rejuvenation centru.

- Otišla sam kod direktorice i rekla da bih ja kod njih voljela raditi, međutim odgovor je bio da ne treba ekonomisticu - kaže 32-godišnja Eva Popović.

Nije odustala nego je prvo prošla dvije edukacije u Zagrebu za energetskog stručnjaka i stručnjaka za tretmane kralježnice. Prošla je i usavršavanje u Americi. Novac koji bi netko investirao u automobil ona je uložila u vlastitu prekvalifikaciju, što joj je dugoročno osiguralo posao na nesigurnom tržištu rada.

Njezin primjer pokazuje da se uz veliku upornost i stalno ulaganje u obrazovanje može uspjeti, ali mogućnosti u Hrvatskoj svaki su dan sve manje i manje.

Sve stoji

U EU lošiju stopu zaposlenosti od Hrvatske ima samo Grčka - i to za 0,2-postotna poena - Grčka je stopa u drugom kvartalu 2013. iznosila 49,6 posto. Međutim, čak je i Grčka provela reformu neodrživo skupog javnog sektora iz kojeg su otišli deseci tisuća zaposlenih pa se to može pripisati najnižoj stopi zaposlenosti u EU.

Hrvatska ni to nije učinila. Hrvatska nije provela reforme, već je osam uzastopnih kvartala u recesiji, kompanije se bore s padom kupovne moći i prihoda te je pitanje kada će ponovo krenuti u zapošljavanje.

Sve stoji.

Čak i najuspješnije kompanije padaju ili stagniraju kad je riječ o zaposlenosti.

Prema podacima Poslovne Hrvatske, koja zaposlenost mjeri prema radnim satima, tijekom 2012. u odnosu na godinu dana ranije Kraš je smanjio broj zaposlenih za šest posto, HT za pet posto, Konzum za 2,5 posto, Orbico za osam posto, a Podravka 2,2 posto. U istraživanju HUP-a čak 60 posto tvrtki najavilo je i daljnja otpuštanja.

Definitivni potop na hrvatskom tržištu rada dogodio se u posljednja tri mjeseca 2012., kada se stopa zaposlenosti strmoglavila sa 52,5 posto u prethodnom tromjesečju na 48,7 posto. U tom je periodu, u apsolutnim brojkama, nestalo čak 110.000 radnih mjesta!

- U posljednjem kvartalu zaposlenost uvijek padne zbog otpuštanja sezonskih radnika, no ne u ovolikom broju. U 2012. smo, uz to, imali veliki val stečajeva, koji je sa sobom nosio novi broj nezaposlenih, te nastavak otpuštanja, osobito u građevini. Građevina pati od samog početka krize, no neka su veća poduzeća uspijevala održavati određenu razinu zaposlenosti zahvaljujući ranije sklopljenim velikim infrastrukturnim poslovima. Lani je i to završilo te su neka poduzeća otpuštala i dvije trećine zaposlenih - kaže Bernard Jakelić, zamjenik direktora Udruge poslodavaca.

Oni koji su još uspijevali “plivati” morali su staviti ključ u bravu, sažima Svibor Jančić, koji je i sam u tom razdoblju dobio otkaz. Odmah po završetku školovanja ovaj diplomirani politolog dobio je posao. Nije bio u struci, ali je bio vezan uz biciklizam, njegov strastveni hobi.

- Radio sam u dućanu bicikala Mondo. To je bio projekt mladog hrvatskog kreativnog para u kojem su željeli promovirati hrvatski dizajn i prodavati hrvatske gradske bicikle. U posao su uložili svu ušteđevinu. Međutim, sudarili su se s hrvatskom realnošću. Nisu mogli pokriti troškove poslovanja, nisu mogli opstati bez ozbiljnog zaduživanja, a to za njih nije bila opcija. Okrenuli su se drugom projektu i zatvorili dućan - kaže Jančić.

On se tako nakon pola godine zaposlenja našao u vojsci nezaposlenih.

Najveće žrtve krize

U krizu smo 2008. zakoračili sa stopom zaposlenosti od 57,8 posto i tada smo bili lošiji od većine europskih zemalja. Kriza je u šest godina udarila cijeli svijet i Europu, međutim Hrvatska je bez reformi doslovno potonula u odnosu na sve ostale. Tržište rada najbolji je pokazatelj: u pet godina bez posla je ostalo 67,8 tisuća žena i gotovo 160 tisuća muškaraca. Upravo su muškarci u najproduktivnijoj dobi postali najveće žrtve krize.

Od Hrvatske su bolje i ostale europske zemlje s kojima se obično uspoređujemo kao što su Slovenija, Slovačka, Rumunjska i Bugarska. Rumunjska i Bugarska imaju najviši udio poljoprivrednog stanovništva u Europi koje je poguralo stope zaposlenosti na oko 60 posto, ali i svi ostali su uz sve gospodarske probleme bolji od Hrvatske.

Još 3 - 4 godine

- Hrvatska je uvjerljivo u lošijoj situaciji od ostalih jer imamo više od 60.000 fiktivnih radnih mjesta. Riječ je o 30.000 ljudi u javnoj upravi na nepotrebnim radnim mjestima u raznim popratnim službama, 15.000 zaposlenih na javnim radovima i oko 15.000 zaposlenih na tzv. stručnom usavršavanju za 1600 kuna koji rade u državnoj i lokalnoj samoupravi. Grčka, Španjolska i Portugal djelomično su proveli reforme koje Hrvatska nije i ako se uzme u obzir da imamo izostanak reformi i gospodarskog rasta, zasigurno smo među najlošijima na svijetu po stopi nezaposlenosti i razini zaposlenosti - upozorava Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta.

Lovrinčević ističe kako je još na početku krize prognozirao da će ova depresija trajati desetak godina i danas tvrdi da je bio u pravu te da Hrvatsku očekuje još tri do četiri godine potpune gospodarske stagnacije koja će se najgore očitovati upravo na tržištu rada.

Prijevremene mirovine

- Hrvatska je otpočetka tranzicijskih reformi i Domovinskog rata imala jednu od najnižih stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva na svijetu. Sadašnja kriza samo je dodatno pogoršala ionako alarmantnu situaciju - ističe i Josip Tica, profesor na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

Prema njegovim riječima, tri su ključna razloga za nizak stupanj zaposlenosti u tako dugom roku od preko 20 godina. Prvi je stupanj monopoliziranosti tržišta proizvoda i usluga.

- Općepoznata je činjenica da Hrvatska ima najvišu razinu cijena prema paritetu kupovne moći od svih tranzicijskih zemalja, iako nema najvišu razinu prosječnih plaća (Slovenija ima znatno veće plaće, a neznatno nižu razinu prosječnih cijena). Drugi razlog je stupanj rigidnosti radničkog zakonodavstva i visina radničkih prava u smislu naknada za nezaposlene, otkaznih rokova, skupoće otpuštanja i slično. Naravno, treba biti svjestan kako kod nas u praksi često ta prava i ne postoje jer se zakon ne poštuje, ali na papiru postoje i u javnom sektoru i velikim privatnim sustavima se primjenjuju i stvaraju posljedice na funkcioniranje cijeloga sustava - upozorava prof. Tica.

Kao treći razlog ističe udio poreznog opterećenja u ukupnoj raspodjeli nacionalnog dohotka. U slučaju kada je javni sektor prevelik, efekt na jaz između plaća i cijena je isti kao i kod rasta monopoliziranosti tržišta proizvoda i usluga. Cijene rastu, a plaće stagniraju, osim, kaže Tica, korisnicima proračuna.

Osim spomenuta tri razloga, Hrvatska s alarmantno niskom stopom zaposlenosti danas plaća i cijenu politika prijevremenog umirovljenja. Više od 400 tisuća Hrvata u dobi mlađoj od 65 godina je u mirovini.

- Samo 70 tisuća njih ima braniteljski status tako da u radno sposobnom stanovništvu od 15 do 65 imamo gotovo pola milijuna ljudi koji žive od mirovine, a ne od tržišta rada. Naravno, to pogoršava situaciju za sve ostale, jer zahtijeva veće poreze kako bi se financirao mirovinski fond koji je u deficitu oko 15 milijardi kuna godišnje, a to opet stvara još veći jaz između plaća i cijena onih koji rade - upozorava Tica.

Isključeni mladi

Kao moguće rješenje ističe primjer deregulacije tržišta taksi usluga u Zagrebu i to je obrazac koji bi trebalo slijediti s cijelim nizom drugih sektora u kojima vladaju monopoli. Ključni korak je i fleksibilizacija tržišta rada i smanjenje relativnog udjela javnog sektora.

- Nažalost, do sada su svi bježali od ovih politika, jer su otpori onih čija se prava režu ogromni, a dobici su u budućnosti disperzirani na čitavu populaciju i nezaposlene ljude koji tek trebaju dobiti posao nakon što se mjere provedu - upozorava Tica.

Poseban problem je nezaposlenost mladih po kojoj smo ponovno među najgorima u Europi, a riječ je o populaciji u najproduktivnijoj dobi koja dugoročno gubi svoja znanja i priliku za ulazak na tržište rada.

- Nikada dosad nismo imali ovakvu situaciju s velikim brojem mladih ljudi koji nemaju posao. Oni su educirani i u naponu snaga, a potpuno socijalno isključeni. Nitko ne može procijeniti kako će se oni svjetonazorski formirati. Ovakvo potpuno iracionalno okruženje uvijek vodi prema ekstremizmu, bilo desno ili lijevo, i zato rješavanje problema mladih mora biti u fokusu cijele Europe - upozorava Lovrinčević.

Hrvatskoj će se, kaže, dogoditi još izraženiji problem neaktivnosti.

- U situaciji kada je malo vjerojatno da će nezaposleni uspjeti naći posao može se očekivati da će značajan dio njih prijeći u neaktivnost, odnosno prestati tražiti posao. U tom slučaju dogodit će nam se još izraženiji paralelni, dualni sektor života u državi.

S jedne strane imat ćemo zaposlene sa stalnim prihodima, a s druge gotovo isti broj onih koji nemaju prihode i doslovce životare. U toj ćemo situaciji, nažalost, ostati zaglavljeni još dosta dugo - zaključuje Lovrinčević.