RAZGOVOR S PREDSTAVNIKOM UNHCR-A: Hrvatska jedina u EU azilantima pune dvije godine daje smještaj na teret proračuna

U tjednu za nama UNHCR, UN-ova agencija za izbjeglice, u svojem izvještaju o globalnim trendovima objavio je podatak da je broj raseljenih osoba potkraj 2014. dosegnuo rekordnih 60 milijuna u svijetu, od čega 50 posto čine djeca do 18 godina. Terence Pike, predstavnik UNHCR-a u Hrvatskoj, komentira izvještaj objavljen uoči današnjeg Svjetskog dana izbjeglica, kao i aktualnu situaciju s Mađarskom, suočenom s valom izbjeglica.

Hrvatska dosad, u odnosu na neke druge države, nije bila atraktivna tražiteljima azila: u prvom kvartalu ove godine azil je prvi put zatražilo samo 40 osoba, od kojih 10 iz Sirije. Hoće li se situacija promijeniti ako se Balkanska ruta preusmjeri s mađarsko-srpske granice prema Hrvatskoj?

- Broj tražitelja azila je 2012. i 2013. narastao na oko 1000 zahtjeva godišnje. Ulaskom u EU, broj tražitelja azila radikalno se smanjio pa ih je lani bilo 453. Razlog toga je primjena Dublinske uredbe koja traži da se o zahtjevu za azil odlučuje na teritoriju države u kojoj je osoba prvi put zatražila azil. Na primjer, ako je osoba zatražila azil u RH, uzimaju se otisci prstiju i unose u bazu podataka, gdje se provjerava je li ta osoba već zatražila azil u nekoj državi članici EU. Ako nije, postupak se provodi u RH. Ako je već registrirana u nekoj drugoj članici, tada MUP osobu vraća u tu državu.

Hrvatska nije dio schengenskog režima koji omogućava slobodan prijelaz granica nakon što se jednom prijeđe vanjska granica schengenskog područja. Na putu prema EU, jedina država sa schengenskom granicom u koju je moguće ući i nastaviti put prema drugim državama EU jest Mađarska i zato se većina tražitelja azila odlučuje za “Balkansku rutu”, koja preko Srbije vodi u Mađarsku. Od pomoći je i konfiguracija terena između te dvije države - uglavnom nizine, bez prirodnih prepreka.

Koliko je UNHCR zadovoljan sustavom azila u Hrvatskoj?

- UNHCR procjenjuje da je sustav azila u Hrvatskoj učinkovit i pravičan. Uvjeti smještaja su izuzetno dobri - postoje dva prihvatilišta kapaciteta od 700 ležaja. Treba spomenuti i organizacije civilnog društva koje su svakodnevno u Prihvatilištima i pružaju pravnu pomoć, psiho-socijalnu pomoć, održavaju tečajeve jezika, organiziraju radionice za tražitelje azila i slične aktivnosti - to su Hrvatski Crveni križ, Hrvatski pravni centar, Centar za mirovne studije i Isusovačka služba za izbjeglice. U EU jedino Hrvatska pune dvije godine osigurava smještaj azilantima na teret državnog proračuna. Sve donedavno problem je bio i učenje hrvatskog jezika, povijesti i kulture. Nakon tri godine prekida, ponovno je u Zagrebu ovog tjedna prva grupa azilanata započela s učenjem jezika. U Hrvatskoj su azil dobile 152 osobe iz Sirije, Afganistana, Somalije i ostalih država u kojima su im život i sloboda bili ugroženi. U dosadašnjoj praksi kao osnovni problem u pravovremenom ostvarivanju integracijskih prava azilanata, pokazao se nedostatak koordinacije nadležnih državnih tijela u pružanju pomoći. Nažalost, problemi nastaju upravo u provedbi integracijskih mjera. Upravo će dolazak većeg broja azilanata u sklopu Europskog migracijskog plana pokazati koliko je tako osmišljen model učinkovit.

Pitanje rasizma i ksenofobije postao je sveprisutan problem. Sjetimo se lanjskog slučaja kada je maloljetnik u Hamburgu podmetnuo požar u azilu, pri čemu su poginule tri osobe. Iako nije bila vezana uz azilante, snažno je odjeknula i priča s požarom u Bajakovu i smrtno stradalim Sirijcem.

- Azilanti su ljudi koji bježe od rata i proganjanja kako bi pronašle sigurnost u državama azila. Međutim, u posljednje vrijeme, sve su više izloženi rasizmu i ksenofobiji upravo tamo gdje su došli potražiti spas. Često su prikazani kao izvor problema i prijetnja zajednicama u kojima žive. Međutim, moramo osvjestiti da uspješno integrirani azilanti pridonose razvoju zajednice i društva koje ih je prihvatilo, odnosno da nisu prijetnja. Stoga UNHCR poziva države da učinkovito reagiraju na govor mržnje i kazne počinitelje. Moramo zapamtiti da azilanti nisu problem, pa tako ni njihova stigmatizacija ne može biti rješenje.

Vijest o nedavnom skandalu s kukastim križem na nogometnom terenu obišla je svijet. Jesu li Hrvati sada definitivno obilježeni kao “problematičan” narod?

- Nažalost, kao i u ostalim državama, i u Hrvatskoj postoje pojedinci i skupine koji promiču nesnošljovost i netoleranciju prema strancima i osobama druge boje kože. Kada su u pitanju azilanti, UNHCR, kao ni naši partneri iz civilnog društva, nije zabilježio otvorene ksenofobne napade na azilant premda je bilo izoliranih slučajeva verbalnih uvreda.