Na terenu stamen i hladnokrvan, izvan njega vedar i srdačan. S dvije golgeterske epizode protiv Lokomotive, obranjenim "diplomskim radom" protiv Monaca i čistom mrežom u Varaždinu, "stijena" iz Murcije - visoka 193 centimetra - poprimila je konture pouzdane karike. Upravo u te tri, posljednje Dinamove partije, otkako je na klupu "modrih" sjeo Nenad Bjelica, Raúl Torrente (23) prometnuo se u učinkovitog čuvara maksimirskih obrambenih kula.
U komunikativnog i opuštenog sugovornika, pak, pretvorio se u kišni četvrtak, kada nas je ugostio u klupskom hotelu, a s obzirom na jezičnu barijeru, u pomoć nam je priskočio Luka Bjelica. Dinamov mentalni trener, ujedno, i Nenadov sin, rođen je u Sevilli, dok je njegov otac nosio dres Betisa, pa je odmalena zazidao čvrste temelje španjolskog jezika i na pola sata uskočio u ruho prevoditelja, pomogavši nam "dešifrirati" Raúlove odgovore na hrvatski jezik.
Prije tri mjeseca iz Granade ste stigli u Zagreb, u grad s tri do četiri puta većim brojem stanovnika od vašeg bivšeg doma. Jeste li se adaptirali?
- Sve je jako lijepo i slično je Granadi, po dimenzijama, po mentalitetu ljudi, tako da mi nije trebalo dugo za prilagodbu, zaista uživam. Prvi put sam u inozemstvu, ali sve je nekako kao u Granadi, u kojoj sam bio šest godina. Osjećam se jako dobro, vidim paralele između gradova.
Zaustavljaju li vas već navijači po zagrebačkim ulicama?
- Ha, ha, neki navijači već jesu.
Jeste li "ulovili" što od hrvatskog jezika?
- Pokoju riječ, nešto sitno, ali jako je teško. Od pjesama? Joooj, da, da… Kako ono ide? Ima ona jedna "rap" pjesma.
To ti tak‘ ide i to ti je tak‘, bum-klik-klak, Dinamo prvak? Možda ta?
- Daaa, to je ta. Tu sam zapamtio, ha, ha.
Prije dva tjedna doživjeli ste premijeru u Ligi prvaka. Kakav je osjećaj debitirati u elitnom natjecanju?
- Jako lijepo iskustvo. Otprilike, to mi je na istoj razini kao kada sam debitirao u La Ligi. Naravno, i rezultat protiv Monaca je dobar, malo nam je nedostajalo za pobjedu.
Dobili ste i "suvenir" na glavi s te utakmice, lakat suparnika u glavu.
- Ha, ha, ostat će mi zauvijek u sjećanju. Osvojio sam jedan bod u utakmici i dobio sam jedan "bod" u glavu.
Prije dvije godine pretrpjeli ste tešku ozljedu koljena. Je li to ostavilo traga na vama? Pogotovo jer ste ju zaradili u ranoj fazi karijere.
- Ne samo što je ozljeda bila teška, nego je i „tajming“ bio nezgodan. Igrao sam tada jako puno u Granadi, bio sam u udarnoj postavi, dobro nam je išlo. Međutim, vidim to kao svaku drugu ozljedu kod nogometaša, to je dio sporta
Znamo da je teško, ali možete li nam malo usporediti La Ligu i SHNL?
- Granada je klub "sredine", dok je Dinamo najbolji klub u državi, tako da je to prva razlika. Kao drugo, u Španjolskoj je drugačije okružje, od svih stadiona do navijača. Kako bi Dinamo prošao u La Ligi? Uh, rekao bih da bi bili među prvih deset klubova.
Čuli smo otprije da ste navijač Reala, jeste li možda ime dobili po legendarnom napadaču?
- Tako je. Najmlađi sam od trojice braće, a kada je moja majka bila trudna, kada je trebala roditi mene, nisu znali koje ime bi mi dali. Moj stariji brat veliki je navijač Reala, pa je predložio da mi daju ime po Raúlu Gonzálezu.
Vidjeli smo da imate njegov napadački gen za zabijanje, Lokomotivi ste dali dva gola…
- Ha, ha, ha, ne, ne. To je bilo slučajno, ha, ha.
Nakon te utakmice, na društvenim mrežama vidjeli smo srdačan video, gdje ste u glavnim ulogama vi i Nenad Bjelica, vrlo dobro raspoloženi. O čemu ste pričali?
- Šef je rekao kako je vidio na Transfermarktu da nikada nisam zabio gol u karijeri, a sada sam zabio dva u njegovoj prvoj utakmici.
U prvim danima u Dinamu, češće ste bili na klupi negoli na terenu. Jeste li bili razočarani?
- Kada dođete u novi klub, naravno, nadate se da ćete dobiti veliku priliku. Bilo mi je malo teško u početku, ali to je nogomet, s tim se mora živjeti i tako sam se nosio s tim.
S novim trenerom, Bjelicom, možete izravno pričati na španjolskom jeziku, koliko vam to znači?
- Uh, puno, naravno. Kod njega bih povukao paralelu s De la Fuenteom, imaju sličnosti. Sada mogu s trenerom pričati o svemu, on me može pitati kako sam, jesam li se adaptirao i tako dalje, imamo poveznicu i onda se osjećam mirno. Čak i kada ne igram, to je puno jednostavnije, osjećam se prihvaćeno.
Nakon što ste potpisali za "modre" rekli ste da niste stigli pričati s Danijem Olmom, ali da planirate to napraviti. Pa, jeste li se čuli s bivšom Dinamovom zvijezdom?
- Da, pričali smo, uspjeli smo se čuti. Savjetovao mi je da probam naučiti malo hrvatskog jezika, a rekao mi je i da ću ovdje uživati, da je grad lijep i rekao mi je sve najbolje o klubu, kao i o sličnostima između španjolskog i hrvatskog mentaliteta.
Tko vas je najviše oduševio od suigrača po nogometnom umijeću?
- Uh, puno ih je. Možda Miške (Josip Mišić, op.a.), kao i Ademi. Naravno, tu su i Petković, Baturina… Međutim, za njih sam znao, nisam iznenađen kada vidim što rade, ali Mišić me iznenadio s kvalitetom. Miran je tip, ali na terenu je sjajan.
Ne možemo ni ignorirati da imate isto prezime kao Inspektor Torrente, fiktivni lik iz španjolskih filmova. Zovu li vas „Inspektor“ u Maksimiru?
- Da, ha, ha. Prati me to otkako sam bio „klinac“, uvijek sam to imao na leđima, u Španjolskoj je to veliko, tako da mi je to nadimak oduvijek.
Na španjolskim ste travnjacima čuvali brojne zvijezde. S kojom se bilo najteže "hrvati"?
- Isak (Alexander op.a.), koji je tada igrao u Real Sociedadu, sada je u Newcastleu. Iznenadio me.
Dvaput ste igrali i protiv Luke Modrića. Kako je dijeliti teren s takvim fenomenom?
- Gledao sam to kao navijač ha, ha, kao da je navijač Luke Modrića bio na terenu. Kada on igra, to djeluje kao druga igra, kao drugi sport.
Dok ste od Reala gubili, s Barcelonom ste igrali triput i upisali tri remija, dok ste u jedinoj utakmici protiv Atlética upisali pobjedu. Prilično dojmljivo…
- Ta pobjeda protiv Atlética mi je vjerojatno i najdraža, igrali smo tu utakmicu na Božić, na domaćem terenu.
Odigrali ste jednu utakmicu za španjolsku U21 reprezentaciju, a vodio vas je Luis de la Fuente. Što najviše pamtite?
- Samu činjenicu da mogu predstavljati svoju državu, to je čast za sve igrače. Što se tiče izbornika, normalna je osoba izvan terena, ali kada se dođe na teren, onda je jasno da je trener i da je šef.
Jeste li se ikada susreli s ovakvim navijačima kao u Zagrebu?
- Kada sam prvi put čuo da se Dinamo interesira za mene, na internetu sam pretraživao sve o klubu i gledao sam videozapise navijanja. Kod kuće uvijek imamo veliku podršku, ali oduševilo me kakvu podršku imamo i na gostovanjima. Na primjer, na Allianz Areni smo imali osjećaj kao da igramo na domaćem terenu.
Kada smo već u društvu mentalnog trenera, koliko je bitan taj dio pripreme u nogometu?
- Jako važan, možda i važniji od fizičke pripreme. U Granadi sam imao period kada se nisam dobro osjećao, a to se onda i osjeti na terenu.
U subotu vas čeka gostovanje kod Istre 1961 u Puli, a onda, u srijedu, slijedi vam novi izazov u Ligi prvaka kod Salzburga. Što navijači mogu očekivati u tim dvobojima?
- Možemo ići na sve, imamo kvalitetu da pobijedimo u svim utakmicama, pa tako i u Puli, i u Salzburgu, želimo usrećiti naše navijače.
Za kraj, jeste li zadovoljni prevoditeljem Lukom?
- Ha, ha, ha. Položio je, bolje priča od mene ha, ha.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....