PREDRAG RAOS

‘Rane sam spaljivao užarenim željezom, kožu tretirao varikinom, a da nisam jeo toliko češnjaka bilo bi mi puno gore‘

Zbog nemilosrdne hospitalizacije je došlo, kaže književnik, jer ga je prijavio duševni bolesnik, koji živi u iluziji da su veliki prijatelji

Predrag Raos

 Duje Klaric/CROPIX

- Taj je dan Bog dva puta intervenirao. Prvi put da me spasi od bolesti, a drugi put od policije - govori nam Predrag Raos o događaju koji se odvio prošloga utorka na Hvaru. Naime, policija, vatrogasci i socijalna služba ovoga književnika i prevoditelja prisilno su odnijeli iz njegove kuće u splitsku bolnicu na Firulama u kojoj se i dalje oporavlja. Danas će priznati da su mu liječnici zapravo pomogli jer sam u kući, u ovakvom zdravstvenom stanju, ne bi mogao još dugo pa zahvaljuje svom bolničkom osoblju na velikom trudu i brizi kako o njemu, tako i o drugim pacijentima.

Problem je način na koji je došlo do hospitalizacije jer je on, kaže, bio nemilosrdan.

- U jednom trenu me policajac želio pošpricati suzavcem, a ja sam se već gušio. Umjesto da se razgovara, ispada da je sve najlakše učiniti silom. Najbrže i najjednostavnije - ogorčen je Raos.

Neugodno iskustvo

Nakon što se vijest o događaju proširila, brojni su nagađali što bi moglo stajati iza svega, a upućeniji su se pribojavali da bi mogla biti riječ o pokušaju otimanja imovine, a posebno je kritiziran način na koji su se ponijeli prema čovjeku koji, iako fizički bolestan, nije pokazivao nikakve znakove koji bi izazvali zabrinutost za njegovo mentalno zdravlje.

Nakon nekoliko dana skupljanja snage na bolničkom krevetu, Predrag Raos odlučio je za Jutarnji list ispričati svoju stranu priče i progovoriti o neugodnom iskustvu kroz koje je prošao. Nije bitno, kaže, što se to dogodilo baš njemu, već to što bi se ista stvar mogla dogoditi, ili se možda već događa, nekome drugome.

- Apsurdno je da vas socijalna služba može prisilno odvesti u bolnicu, tamo čak i vezati, a sve samo na osnovu prijave osobe za koju nisu ni provjerili je li vam zapravo bliska kao što tvrdi - kritičan je. U njegovu slučaju, bila je riječ o poznaniku iz Varaždina koji ne može prihvatiti da se više ne druže. Uvjeren je, naime, da su on i Raos vezani posebnim, neraskidivim prijateljstvom i "zajedničkom svijesti" pa mu je književnikova odluka da prekinu komunikaciju teško pala. Raos je uvjeren da iza njegove prijave socijalnoj službi ne leži nikakva zlonamjernost niti je riječ o opasnom čovjeku.

- On je to napravio u najboljoj namjeri, ali je duševni bolesnik koji misli da može upravljati mojim životom - tvrdi.

‘Vezali su me kao luđaka‘

Baš kao što je i socijalna radnica željela pomoći, ali sumnja u to jesu li mu tu pomoć pružili na ispravan način.

- Kad su stigli bolničari i policajci, pitao sam ih za papir u kojemu se može vidjeti zbog čega su došli, ali mi ga nisu željeli pokazati. Samo su u jednom trenu ušli u kuću i zgrabili me. Ja sam se otimao i počeo gušiti, ali briga njih. Oni su me odveli na Firule gdje su me kao nekakvog luđaka vezali na psihijatrijskom odjelu - prisjeća se Raos i sarkastično dodaje:

- Vjerojatno sam lud jer sam pitao s kojim me pravom odvode iz moje kuće.

image

Predrag Raos

Ronald Gorsic/CROPIX

Splitski liječnici su vrlo brzo shvatili da mu nije mjesto na tom odjelu pa je premješten na drugi, ali grč u želucu zbog takvog postupanja ostao je i dalje.

Predrag Raos u kući na Hvaru živi već nekoliko godina, a otkad je krenula zaraza koronavirusom potpuno se izolirao zbog straha da bi mu dragi gosti mogli nehotice prenijeti bolest. Zbog dugotrajne kožne bolesti njegov je imunitet vrlo slab.

- Da nisam jeo toliko češnjaka koliko jesam, sigurno bi moje stanje bilo puno gore jer mi je to jačalo imunitet - uvjeren je.

Besprijekorna briga

Ni sam nije izlazio iz kuće, ali je bio u stalnom kontaktu s prijateljima - često su razgovarali telefonom, a za potrepštine su se pobrinule njegove prijateljice s Hvara.

- Ja nemam familije, ali imam te dame koje su se besprijekorno brinule za mene, a jedna čak ima punomoć na moj račun pa mi plaća račune i kupuje što mi treba. To bi mi ostavljale kroz prozor pa bismo razgovarali telefonom ili kroz grilje - objašnjava i dodaje:

- Da sam baš sam bez ikoga kao što neki tvrde i da mi nitko ne donosi hranu, kako bih onda preživio sve ovo vrijeme?

Vrijeme na najsunčanijem hrvatskom otoku kratio je pisanjem. Svoje tekstove slao je i na natječaje, a 2019. godine dobio je prvu nagradu "Marin Držić" za dramski tekst "Raj pa kraj".

Socijalna služba je, govori, predlagala da počne živjeti u domu za starije osobe, ali Raosu ta opcija nije prihvatljiva upravo zbog njegova književnog rada.

- Tamo su svi moji papiri, rukopisi i literatura. Moram dovršiti neke knjige i ne mogu se preseliti, moram biti baš tamo - naglašava. Uostalom, kaže, jednom kad se oporavi i ponovno stane na noge, neće mu biti problem ponovno živjeti sam.

- Iz bolnice me neće pustiti dok ne budem mogao barem po kući hodati sam pa mi neće trebati pomoć patronažne sestre. Samo da malo ojačam i počnem normalno jesti i raditi, a kuhati mi nitko ne treba jer se od svoje 22. godine brinem sam za sebe - objašnjava.

Čelično zdravlje

Do ovako lošeg zdravstvenog stanja došlo je prije svega zbog ležanja, tvrdi, jer se zbog vode u nogama baš i nije mogao kretati. Glavni uzrok svega bila je kožna bolest. Zbog nje je nastale ranice i čvorove sam tretirao kod kuće za što je uvjeren da mu je puno pomoglo. Otkriva nam da je kožu tretirao natrijevim hipokloritom (široj javnosti poznatijim pod nazivom varikina), a korijene rana spaljivao je komadom željeza užarenim na plinu.

- To bi bilo užasno bolno da se radi o zdravom tkivu, ali ovdje je bila riječ o bolesnom tkivu pa ništa ni ne osjećate, samo se osjeti miris nalik na miris čvaraka. Bol dolazi kasnije, ali bez toga bih umro od bolova ili infekcije - uvjeren je Raos. Kad je stigao u bolnicu, tvrdi, liječnici nisu osuđivali način na koji si je pomagao niti su ga smatrali ludim. Problem je bio to što je takav tretman u vlastitom aranžmanu ipak trajao predugo.

- Morao sam to sam učiniti jer sam najbolje znam gdje je žarište, dok bi doktori trebali bosti naslijepo pa bi mogla nastati još veća šteta - tvrdi. Zbog covida je odlazak liječniku bio još opasniji.

Kad se izuzme kožna bolest s kojom se dugo muči, Raos objašnjava kako je čeličnog zdravlja te da se čak i splitski kardiolog začudio u koliko dobrom stanju je njegovo srce. Ponovno je pohvalio čudotvornu moć češnjaka i s nama na kraju podijelio metodu za postizanje idealnog krvnog tlaka.

- Nekoliko dana, koliko točnije ipak je individualna stvar, treba progutati jedan češanj češnjaka bez da on dođe u dodir sa zrakom. Ja to postižem time da ga ogulim od tvrde ljuske i stavim u maslinovo ulje pa sve zajedno progutam. Od tad tlak uvijek 100/50, ne treba mi ni tlakomjer - uvjerava i savjetuje nam da i sami primijenimo ovu jednostavnu, a efektnu metodu jer pomaže i kod niskog i kod visokog tlaka.

- Jednostavno je, probajte!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 19:33