Račan ga doveo, Sanader trpio, a Kosor ga treba

ZAGREB - Račan ga je postavio, cijenio i uvažavao, Sanader ga je trpio, a Kosor ga treba. Guverner Željko Rohatinski konstanta je hrvatske ekonomske politike cijelo desetljeće, hvaljen i osporavan, no uvijek uvažavan.

Za razliku od prethodnih guvernera, koji su redom bili i stručni i ugledni, Rohatinski je, uz to, i beskrajno tvrdoglav, a od početka je zauzeo jasan stav da on taj posao ne želi po svaku cijenu. Na guvernersku ga je poziciju lansirao njegov prijatelj i mentor s Ekonomskog fakulteta Mato Crkvenac, koji je u Račanovoj vladi postao ministar financija. Rohatinski je pristao biti guverner uz dva uvjeta: potpuna neovisnost HNB-a i prekid prakse da HNB izravno kreditira državu. No, u Ministarstvu financija su se baš bili dosjetili da bi problem goleme nelikvidnosti mogli riješiti ekspanzivnom monetarnom politikom, pa je Rohatinski prvu ostavku ponudio i prije nego što je izabran. Tehnički, bilo je to povlačenje, ujedno i prva njegova pobjeda u stalnim razmimoilaženjima s izvršnom vlašću.

Afera Riječka banka

Početak mandata proveo je u relativnoj tišini, no onda je pukla afera Riječka banka, koja je nakon otkrića silnih gubitaka bila gotovo pred slomom, a u njenim su se poslovnicama pojavili redovi kao s početka devedesetih godina. HNB je prozvan da nije dobro kontrolirao poslovanje banke, pa je Rohatinski jasno i glasno poručio: “Ako Sabor zaključi da postoji objektivna ili subjektivna odgovornost HNB-a za slučaj Riječke banke, ja i svi viceguverneri podnijet ćemo ostavke”. Bila je to prva javna prijetnja ostavkom u njegovu mandatu. Tadašnjoj Vladi nije palo na pamet HNB proglasiti krivim za aferu u Riječkoj banci, štoviše, potpredsjednik Slavko Linić, koji je, i kao čovjek zadužen za gospodarstvo i kao Riječanin, operativno preuzeo rješavanje problema, čvrsto je surađivao s HNB-om i slušao njegove prijedloge. Godinu kasnije opet Rohatinski spominje ostavku. Ovoga puta pritisak stiže iz MMF-a, koji prijeti prekidom stand-by aranžmana jer HNB odbija ispuniti MMF-ove uvjete. Rohatinski pobjeđuje: MMF mu priznaje da je bio u pravu i dobiva pozitivnu ocjenu monetarne politike.

Živcirao izvršnu vlast

Priče da je Rohatinski štedio Račanovu vladu zbog svog prijatelja Crkvenca ne stoje: štoviše, stalno je kritizirao izvršnu vlast zbog prevelikog zaduživanja koje povećava deficit.

Pobjeda HDZ-a na izborima u studenome 2003. na čelo Vlade dovodi Ivu Sanadera. Rohatinski je spreman na odlazak, no Sanader je, uz sve mane, dovoljno pametan da zna kako je politički najisplativije ne dirati cijenjenog guvernera, ma koliko njegova tvrdoglavost i samostalnost išle na živce izvršnoj vlasti. Tako je Rohatinskom u srpnju 2006. Sabor, s HDZ-ovom većinom, potvrdio drugi šestogodišnji mandat.

Godinu kasnije tišina i mir prekinuti su u trenutku kad se na obzoru opet pojavila Bayerische Landesbank, ista ona koja je pet godina prije kukavički zbrisala iz Riječke banke čim su otkriveni gubici. Krenulo je žestoko lobiranje iz Njemačke da joj se dopusti kupiti Hypo Alpe Adria banku, a Rohatinski je odmah rekao da ne dolazi u obzir, podsjetivši što je ta ista banka učinila kad je njena prethodna akvizicija - Riječka banka - bila u problemima. Tek se nakon odlaska premijera Sanadera doznalo koliko je žestoko bavarski premijer Edmund Stoiber pritiskao hrvatsku Vladu da natjera HNB na popuštanje, koliko je žestoko Sanader pritiskao guvernera jer je silno želio održati dobre odnose s Bavarskom, a Ivan Šuker čak je na sjednici Savjeta HNB-a, na kojoj se odlučivalo o suglasnosti za povratak BLB-a u Hrvatsku, uzeo riječ i govorio kako je važno popustiti Bavarcima. Rohatinski je bio na žestokom udaru sa svih strana.

Nije popustio, pa je popustio BLB i pristao na sve uvjete koje mu je postavio Rohatinski.

Miroljubiv suživot

Ivo Sanader javno se ozbiljno sukobio s guvernerom na početku ekonomske krize, koju su jasno vidjeli svi ekonomisti i svjesni političari, ali Sanaderu i njegovu krugu u tom trenutku nije nikako odgovaralo da se sad pojavi neka kriza, pa su je odlučili ignorirati. Guvernerovo upozorenje da stižu jako teška vremena podiglo je tlak Sanaderu i njegovim ministrima, koji su počeli prodavati priču da krize nema i da će sve biti u redu. No, njima se javnost podsmjehivala, a Rohatinskog je kovala u zvijezde. Dva mjeseca kasnije izvršna je vlast promijenila priču. Odjednom su čvrsto surađivali s guvernerom na rješavanju krize.

S premijerkom Kosor Rohatinski je život započeo u miroljubivoj koegzistenciji, štoviše, u dobroj suradnji. Čim je preuzela Vladu, suočila se s rebalansom proračuna, za što joj je trebala potpora guvernera. Pa ga je odlučila poslušati i obećala mu smanjenje državne potrošnje, jer to je bio uvjet da Rohatinski popusti i dio deviznih rezervi pusti u financijski krvotok. Prvi put od dolaska HDZ-a na vlast izvršna i monetarna vlast čvrsto su surađivale.

Sloga je trajala sve dok 24. veljače ove godine HDZ-ov zastupnik i šef saborskog Odbora za financije Goran Marić nije optužio HNB da je kriv za aferu Podravka i da štiti poslovne banke koje zarađuju na hrvatskoj muci. Potegnuo je opet pitanje precijenjene kune. Rohatinski je otišao na razgovor kod premijerke, a mediji su objavili da je (opet) zaprijetio ostavkom. “Nije bilo tako. Na tom sam sastanku istaknuo da za uspješno vođenje ekonomske politike Vlada i centralna banka moraju djelovati usklađeno i imati pošten međusobni odnos. Rekao sam, također, da takvog odnosa ne može biti, niti možemo uspješno surađivati, ako je ovo sada ponavljanje napada iz 2008.”, objašnjavao je Rohatinski.

Ljubljanska banka

Kako ta poštena suradnja treba izgledati pokazao je uoči donošenja programa gospodarskog oporavka, na čije je stvaranje znatno više utjecao nego što se u javnosti zna, a pokazao je to i u posljednjoj epizodi trakavice Ljubljanska banka. Svojom izjavom da neće pustiti Ljubljansku banku u Hrvatsku dok ne vrati dug hrvatskim štedišama te da Vlada može, ako joj je baš toliko stalo do ulaska u EU, sama vratiti taj dug, Rohatinski je premijerki Kosor dobro utabao stazu za novi krug pregovora sa slovenskim joj kolegom Pahorom.

A iz epizode s BLB-om premijerka bi mogla izvući pouku: vjerujte guverneru.