Putopisac Jasen Boko kod Stankovića: Radio sam u norveškoj tvornici ribe da si platim ture po Aziji

U posljednjoj ovosezonskoj emisiji Nedjeljom u 2 na HRT-u kod Aleksandara Stankovića gostovao je putopisac, novinar i dramaturg Jasen Boko. Govorio je o tome zašto putuje, jesu li važniji odlasci ili dolasci te što možemo naučiti iz susreta s drugim kulturama.

Jasen Boko zna kojim je putem Dioklecijan ulazio u stan i kuda je šetao kada je tuklo jugo. Zanimao ga je Dioklecijan još kada je kao malen iz Varoši dolazio na iskopine, nakon što bi otišli arheolozi. I uzburkao je splitske duhove kada je objavio knjigu u kojoj razbija mit o Dioklecijanu kao krvožednom, zlom rimskom caru. Pisao je i o Odiseju i za to osvojio Kiklopa za najbolju knjigu 2012.

Pisao je mnogo i o kazalištu i za kazalište. Katkad za sebe kaže da je čovjek teatra.

- Moj prvi kontakt s kazalištem bio je kad sam imao 3-4 godine, kad nas je susjeda Danči odvela na Era s ovog svijeta, kaže.

Poslije je završio dramaturgiju i svjetsku književnost te postdiplomski u New Yorku. Tekstovi su mu izvođeni u dvadesetak kazališta. I kao novinar mnogo je pisao o kazalištu. A taj novinarski talent spojio je s putovanjima. Katkad za sebe kaže i da je nomad.

Stipe Božić upoznao ga je davne 1978.

- On je došao kao mladac i pokazao je izuzetni talent, zajedno smo penjali najteže stijene u hrvatskoj, zaista je mnogo obećavao, a onda ga je uzela kultura, kaže Božić.

Iako ga je uzela kultura i iako je bio ravnatelj Drame splitskog HNK, dramaturg u mnogim projektima, predavač na fakultetu, izbornik Festivala malih scena... nastavio je putovati i pisati o putovanjima. Radio je u rudnicima zlata u Australiji i tvornici ribe u Norveškoj, autostopirao u Mjanmaru i Iranu, penjao se po Himalaji, putovao Putem svile...

A Boko putuje i dalje. Često u Indiju, a planira u Afriku. Za sebe kaže kaže da je u duši nomad.

- Ali, nažalost, samo u duši. To lijepo zvuči, ali ja ipak imam stalni posao u splitskom HNK i ne mogu baš biti nomad. Ali mislim da jesam nomad, to je nešto što osjećam od malih nogu. Mi smo svi bili nomadi stotinama tisuća godina. Sjedilački živimo tek 500 ili tisuću godina i to nam je ostalo u krvi. Naravno, velik broj ljudi je prodao to za konformizam, puno je lakše gledati emisiju o putovanjima. No putovanja su u porastu. Turizam se razvija. Ja to uvijek odvajam, ali i jedno i drugo su odlasci, kaže.

- Ja sebe doživljavam slobodnim čovjekom. Nemam problem s tim. Uvijek sam imao sreću da radim kao slobodni umjetnik, nisam imao radno vrijeme. Ne znači da nisam radio 8 sati, nekad i više. Sloboda je ono što Janis Joplin kaže - "Sloboda je samo još jedna riječ kad više ništa nemaš za izgubiti". Mislim da je to osnovno pitanje. Mi smo okruženi materijalnim stvarima, imam stan, kredit... Ne možemo sve ostaviti. Otiđi kao turist, vrati se kući i kupuj stvari, rekao je.

- Jako često me svi pitaju pa kako vi to financirate? Nedavno me to pitala grupa 10-godišnje djece na Hvaru. Pa sam ja njih pitao: koliko od vas ima moderan iPhone? Pa ih je troje diglo ruke. Ima ih vjerojatno još troje neki 6 ili 8. Pa sam im rekao: vidite, za vrijednost tog iPhonea ja platim put u Južnu Ameriku i živim dobro tamo dva mjeseca. Znači samo je pitanje prioriteta. Na što ćemo mi potrošiti novce, ističe.

- Jednom sam to rekao u intervjuu. Kao sad se još moram i pravdat jer sam kao luksuzan tip, putujem. Ja zaista nemam ništa. Putujem već 40 godina. I zapravo za sva ta moja putovanja, putujem uvijek na malom budžetu jer nemam veliki, još uvijek ne bih mogao kupiti dvosobni stan u Splitu. I mislim da su ta moja putovanja puno vrednija investicija. Pa čak u perspektivi i za moju djecu, nego neki stan koji bi me držao na mjestu, pa bih bio opsjednut kolika mi je rata kredita, je l' švicarac raste - jer on ne raste. Možda to nije dobra usporedba jer sam i ja pušač - ali Nikolina i ja potrošimo 3-4 tisuće eura na pušenje godišnje. Svako puši 2-3 kutije. To mu je 2 tisuće eura. To u Indiji možeš tri mjeseca biti. Onako pristojno. Kćeri nemaju ništa protiv putovanja, samo kažu: vodi i mene. I vodim, kaže.

Ispričao je i da je ljetnim radom u norveškoj tvornici ribe i rudnicima lata u Australiji financirao mjesece putovanja po Aziji.

Objasnio je svoju definiciju putnika i turista.

- Putnik je netko čiji je cilj otputovati od točke A do točke B, a da mu je svrha samo putovanje. Sve točke između. Turistu je cilj doći do točke B i što prije doma pa sa svim tim selfijima gnjaviti rodbinu svu. Moja prava putovanja nikad nemaju ništa točno isplanirano. Kada i kako ću se vratiti. Negdje mi se svidi pa ostanem duže, negdje mi se ne svidi pa produžim pa čujem da je tamo dobro pa skrenem pa mi ljudi preporuče. Volim taj jedan prilično neorganizirani način putovanja, kaže.