PRVA SUSTAVNA ANALIZA DUGOVA 'Hrvatske autoceste su odavno trebale ići u stečaj!'

Gotovo je sigurno da Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka - Zagreb ne mogu vraćati kamate i glavnicu bez novog zaduživanja. Stoga, kako bi se smanjila mogućnost nastanka kreditnih rizika, Vlada mora nastaviti restrukturirati cestovna poduzeća.

Model monetizacije hrvatskih autocesta u tom procesu može biti koristan.

Odustane li država od monetizacije, morat će se u njihovu upravljanju ponašati i poslovati na isti način kao što bi to radio privatni koncesionar, stoji u zaključku analize “Državna jamstva i financijske obveze javnih trgovačkih društava iz cestovnog prometa” koju su napravili Anto Bajo s Instituta za javne financije i Jelena Petrušić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

U razdoblju od 2001. do 2013. godine, kako su zbrojili Bajo i Petrušić, poduzećima iz cestovnog prometa odobreno je ukupno 80 jamstava “teških” 56,7 milijardi kuna. Najveći iznos jamstava odobren je HAC-u, čak 35,3 milijarde kuna, slijede Hrvatske ceste sa 11,4 milijardi te ARZ sa 10,1 milijardom kuna. Više od 90 posto odobrenih jamstava je u eurima.

Što se tiče obveza, odnosno kredita, stanje je alarmantno. Od 2009. godine, kada su iznosile 32,5 milijardi kuna, lani su one dosegnule razinu od 38,9 milijardi kuna, odnosno 11,8 posto BDP-a. Tijekom ove godine HAC-u je došlo na naplatu gotovo pet milijardi kuna, a u idućih pet godina stiže mu gotovo 18 milijardi kuna.

Uz to, tvrde Bajo i Petrušić, HAC ima relativno nepovoljnu strukturu dospjeća obveza, budući da u njima kratkoročne obveze sudjeluju s više od 20 posto.

Još je gora situacija s tvrtkom Autocesta Rijeka - Zagreb. Ona je lani trebala platiti 8,8 milijardi kuna, međutim otplatila je samo 1,5 milijardi, tako da joj je ostao dug po glavnici od 7,3 milijarde kuna.

Poduzeće je, kako su utvrdili Bajo i Petrušić, nelikvidno i na rubu stečaja. Ostvaruje gubitak iznad visine kapitala.

Ove godine ARZ-u je stiglo na naplatu oko milijarda kuna kredita, a u narednih pet godina još dvije.

- Visoke potrebe za zaduživanjem cestovnih trgovačkih društava, uz visoke financijske rizike zbog rasta javnog duga, pridonijele su rastu kamatnih stopa, smanjenju rokova dospijeća čak i za zaduživanje uz državna jamstva. Očito je kredibilitet države i javnih cestovnih društava značajno narušen, pa državna jamstva gotovo i nemaju utjecaja na uvjete zaduživanja (rokove i visinu kamatnih stopa) - upozorili su Anto Bajo i Jelena Petrušić te dodali da je rast kratkoročnih obveza znak povećanja financijskih rizika oko otplata duga koji će naročito biti prisutni u iduće četiri godine. U 2017., 2018. i 2019. na naplatu stiže 17,2 milijarde kuna.

Iako su Bajo i Petrušić istaknuli da bi u slučaju monetizacije, ako bi se koncesijsko razdoblje produljilo na 50 godina i procijenjeni iznos koncesijske naknade dosegnuo 3,4 milijarde eura, takva koncesija bila najveće inozemno ulaganje u povijesti RH, istovremenu su upozorili i na sve rizike.

U prvom redu izvjesno je da proces odabira, zaključenja ugovora i uplata iznosa koncesije neće završiti u ovoj godini.

Nadalje, potencijalni rizik po njima je činjenica da se davanje autocesta u koncesiju obavlja u uvjetima kada ne postoji dobar uvid u uvjete njihovih prethodnih zaduživanja, bez detaljne razrade otplate kamata i glavnice duga do 2034., uz brojne financijske i ostale rizike poslovanja.

Mimo tih problema, ističu Bajo i Petrušić, postoji i u niz dodatnih rizika vezanih primarno uz vrednovanje i procjene vrijednosti imovine cestovnih poduzeća, financijskih rizika zbog sudskih sporova, neizvjesnih dodatnih zahtjeva sindikata.

No, i ti rizici, ističe se u znanstvenom radu, nisu zapreka zainteresiranim investitorima za ulaganje. No, za Vladu je, tvrde Bajo i Petrušić, jako bitno detaljno specificirati uvjete odobravanja koncesije, jer te dileme i rizici mogu utjecati na iznos koncesije.

- Ako Vlada obavi monetizaciju autocesta, na raspolaganju dobiva od tri do pet godina za stabilizaciju javnog duga i obavljanje snažnih rezova u restrukturiranju javnih društava - ističu Bajo i Petrušić i dodaju kako davanjem u koncesiju autocesta država dobiva jednokratni prihod kojim može podmiriti dio obveza koje dospijevaju na naplatu u idućih od tri do pet godina.

U Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture upoznati su sa znanstvenim radom Ante Baje i Jelene Petrušić i drago im je da je i struka pokazala da je model koncesije dobra odluka i najbolje rješenje za obuzdavanje javnog duga.

Podsjetili su da je rok za neobvezujuće ponude 28. studenoga, pa bi, smatraju oni, proces mogao završiti u prvom kvartalu iduće godine.