Proveli smo noć u selu koje je magnet za prirodne katastrofe: ‘Dečki, krenulo je, moramo bježati‘

Naš vodič Ivica Ribić bio je blago zabrinut kada se mrak počeo spuštati na nekoliko kilometara od Žažine. Ne bez razloga.

Kupovali smo u obližnjem dućanu osnovne potrepštine, pitku vodu, nešto grickalica, hrane i pića, a on je taj koji će nas prevesti u to, poplavom potpuno odsječeno mjesto nadomak Petrinje. Problem je što je pristup području do kojeg želimo moguć samo njegovim čamcem, a podivljala Kupa nije ugodna za plovidbu ni danju, kamoli noću. Ipak, sretno stižemo. Njegova supruga Ružica brine se gdje smo dosad. Strah ju je. Priznaje nam da se panično boji vode, nikada nije naučila plivati. Boji se i što će biti s namještajem, treba ga podići jer vrhunac vodnog vala samo što nije stigao. Ivica nas ostavlja kod susjeda Damira. Do 22 sata sjedimo na lijepoj terasi, u nevjerici gledajući kako je ono što je nekad bilo njegovo dvorište, danas samo voda.

- Dečki, krenulo je, idemo unutra - kazuje odjednom. Shvaćamo što govori. Kupa se počela penjati na terasu. Dijeli je desetak centimetara od kuće. Jasno nam je da noćas nema spavanja, ma koliko umorni bili nakon cjelodnevnog obilaska poplavljenih područja Banovine, od Siska i Petrinje, do Hrvatske Kostajnice. Razgovaramo naoko ležerno, ali svakih nekoliko minuta netko od nas pogledava prema terasi. Pitanje je sata kada ćemo "zaplivati" u Damirovoj kući.

- Evo ga, Farkašići rastu. Hmmm... Jamnica isto raste. Sada stagnira. Što je sa Savom? - glavne su teme razgovora, a najpopularnija "društvena mreža" aplikacija je Hrvatskih voda, pomoću koje u realnom vremenu pratimo vodostaj. Oko jedan ujutro šetamo sada već posve poplavljenom Žažinom. Probijamo se do gospođe Mire. Voda joj je u dvorištu dublja od metra, a u kući oko trideset centimetara.

Živi sama sa psom Rexom, a pomoć joj pruža tek malena električna pumpa; samo da ne nestane struje... Vraćamo se kroz vodu u svoju "bazu".

- Idemo zaigrat belu - kažu domaćini. Čudimo se kako mogu biti tako mirni kada je pitanje trenutka kada će prostor gdje sjedimo biti pod vodom.

- A što da učinimo? Nema pomoći, bit će kako će biti - rezignirano će stanovnici Žažine. Nešto prije šest sati stigao je vrhunac vala. Voda je počela prodirati u kuću. Palimo pumpe i podižemo električne uređaje kako ne bi poplavili. Pumpa ne pomaže previše... Stižu mediji, vatrogasci, Crveni križ... Mučna noć je iza nas, a štete u Žažini još su nemjerljive.