PROŠLO JE 28 GODINA OD MUČKOG UBOJSTVA OBITELJI ZEC Počinitelji zločina nikada nisu kažnjeni, a novčana odšteta jedini je znak podrške preživjelima

Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću i Srpsko narodno vijeće i ove će godine održati komemoraciju polaganjem vijenca kod Adolfovca na Sljemenu u povodu strašnog zločina iz 1991. godine.

Zagrebačka obitelj Zec - otac Mihajlo, supruga Marija i njihova dvanaestogodišnja kći Aleksandra likvidirani su vatrenim oružjem u noći na 8. prosinca 1991.

Imućni zagrebački mesar Mihajlo Zec ubijen je kada je pokušao pobjeći iz svoje kuće na Trešnjevci u koju su oko 23 sata upale naoružane osobe, a njegovu suprugu i maloljetnu kći ubojice su odvele do planinarskog skloništa doma Adolfovac na Sljemenu te ih tamo pogubili.

Nedugo nakon što je policija pronašla tijela, uhićeni su pripadnici postrojbe kojom je zapovijedao Tomislav Merčep - Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović od kojih su neki pred istražnim sucem priznali ubojstva, no na suđenju je utvrđeno kako tom prilikom nisu imali odvjetnika, a što su po zakonu za tako teško djelo morali imati, pa su njihovi raniji iskazi "izbačeni", te su oni oslobođeni.

Pravosuđe nije procesuiralo izravne počinitelje zločina, a isplata jednokratne novčane pomoći preživjelim članovima obitelji, Dušanu i Gordani Zec, u iznosu od 1,08 milijuna kuna, što se dogodilo 30. travnja 2004., ostala je jedini čin podrške od strane hrvatskih vlasti.

Aleksandra, Marija i Mihajlo pokopani su u Gornjoj Dragotinji, pokraj Prijedora, rodnom mjestu Mihajla Zeca.

Inicijativa mladih za ljudska prava i danas je podsjetila da još uvijek ni lokalna ni nacionalna vlast nisu na prikladan način obilježila mjesta stradanja obitelji Zec. Ponovno su pozvali Skupštinu i gradonačelnika Grada Zagreba da ulože veće napore u obilježavanju navedenih mjesta stradanja u svrhu sjećanja na žrtve zločina dajući im tako značajnije mjesto u kolektivnoj memoriji Zagrepčana čime bi se doprinijelo neponavljanju ovakvih djela.

Podsjećaju da je u svibnju 2016. godine Županijski sud u Zagrebu objavio presudu Tomislavu Merčepu, u kojoj je spomenuto i ubojstvo članova obitelji Zec, a kojom je okrivljeni proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci. Odlučujući o žalbama državnog odvjetništva i obrane Vrhovni sud djelomično je prihvatio argumente tužiteljstva i povisio kaznu na sedam godina.

Tom je presudom Merčep, između ostalog, osuđen što je, obnašajući dužnost savjetnika u MUP-u, iako je znao da njemu podređeni pripadnici postrojbe stacionirane u Pakračkoj Poljani i dijelom u Zagrebu, nezakonito postupaju vršeći neosnovana uhićenja, pljačkaju i zlostavljaju civile te ih ubijaju, nije poduzeo mjere da takva ponašanja spriječi.

Obrazlažući nepravomoćnu presudu sudac Zdravko Majerović kazao je da Merčepova odgovornost proizlazi upravo iz činjenice da je bio zapovjednik na terenu te da je, 'bez obzira na okolnosti agresivnog rata' imao prilike spriječiti nezakonita uhićenja, ubojstva i mučenja civila s kutinskog, pakračkog i zagrebačkog područja.

- Da ste reagirali na prve događaje... Sve ovo ne bi se dogodilo i hrvatska povijest bi jedinim dijelom izgledala bitno drugačije. Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje, potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske - kazao je sudac koji je ubojstvo obitelji Zec tada poistovjetio sa zločinima neprijateljske strane.