Neki sam dan vidio Viktora, onog zbunjenog Ukrajinca koji se doselio u ulicu, kako stoji pred kantama i proučava u koju da ubaci vrećicu. Viktor još ne kuži gdje se doselio, misli da to što su kante različitih boja stvarno nešto znači. Trajalo je neko vrijeme dok sam mu objasnio da je bacanje otpada u odgovarajuću kantu povezano s kalendarom, a ne toliko s vrećicom koju drži u ruci. Poštedio sam ga proširene priče o tome kako je listopad odgođeni datum, a i kako umnogome nema jamstva da će se u Zagrebu nakon toga otpad uistinu odvajati. A i nisam htio biti negativan prema promjenama koje nam popravljaju život.
Nisam mu ni rekao da će, po svemu sudeći, onoga dana kada dođe red na njega da izvlači kantu na ulicu, on biti taj koji će morati stražariti pokraj...