GRAĐEVINSKI STANDARDI

Prof. Trogrlić objasnio zašto je Petrinja toliko stradala i u kolikoj su opasnosti drugi gradovi

‘Puno toga će se morati rušiti... U pravilu su to građevine od stotinjak ili 120 godina starosti‘, kaže Trogrlić
Boris Trogrlić na terenu u Sisku
 Boris Trogrlić

Kad je 28. prosinca potres pogodio područje Sisačko-moslavačke županije, dr. sc. Boris Trogrlić, redovni profesor na Katedri za teoriju konstrukcija Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije (FGAG) u Splitu, čiji je svojedobno bio i dekan, odmah je okrenuo telefonski broj zagrebačkih kolega s Građevinskog fakulteta.

Čuvši kako su već krenuli na teren, u procjenu šteta, brzinski im je rekao: "Evo i mene." Tako je dan nakon prvog potresa, kao član njihove skupine za procjenu oštećenja, s njima proveo sate na terenu u Sisku. Dok su pregledavali objekte, zatresao ih je novi potres... Nimalo ugodno iskustvo. Pregledali su, govori, tri škole ("nisu bile posebno oštećene"), a onda su zašli u radionicu strukovne obrazovne ustanove s adresom u zgradi iz 1847., koja je bila u poprilično ruševnom stanju.

- Baš nas je, dok smo bili unutra, zadesio potres. I dobro nas je zdrmalo... A zgrada sva raspucala, nije daleko od rušenja - ne želi previše o vlastitu doživljaju neugodnog iskustva dr. sc. Boris Trogrlić, pa okreće priču na zatečeno stanje u Sisku, iako je brzinski obišao i Petrinju, u kojoj je situacija, ocjenjuje, baš gadna...

- Puno toga će se morati rušiti... U pravilu su to građevine od stotinjak ili 120 godina starosti. Stradale su gradnje koje datiraju od sredine do kraja 19. stoljeća, recimo negdje od 1850. pa do 1920. godine. Puna cigla u vapnenom mortu, koji je već, na neki način, degradiran.

Neke od tih građevina, i kad su bile nove, nisu udovoljavale današnjim standardima s gledišta otpornosti na potrese. Uglavnom je riječ o slabim međukatnim konstrukcijama, često drvenim ili tzv. pruskim svodovima, ali samo u nekim malo moćnijim i važnijim zgradama. No, nisam primijetio da su neke zgrade novijeg datuma imale značajnija oštećenja. Najveći problem su dimnjaci i zabatni zidovi. E, oni su se odvaljivali... A dimnjaci lete i s novih kuća i u njima je opasnost, jer kad krene bježanija, ljude poklopi nešto odozgo - govori za Slobodnu Dalmaciju profesor Trogrlić.

image
Sisak prije potresa
Boris Trogrlić
image
Sisak nakon potresa
Boris Trogrlić
image
Sisak nakon potresa
Boris Trogrlić

Koliko smo sigurni u našim domovima i koliko se danas, pogotovo posljednjih dvadesetak i više godina otkako je Hrvatska doživjela građevinski bum, prigodom gradnje vodi računa o otpornosti objekata na potrese? Koliko su se tijekom minulih desetljeća po tom pitanju mijenjali standardi i propisi i možemo li u strahu od potencijalnih novih potresa koliko-toliko mirno spavati i osjećati se sigurno u objektima u kojima živimo? Razumljiva su i dr. sc. Borisu Trogrliću sva ta pitanja koja trenutačno zaokupljaju misli prosječnog Hrvata, pa nudi umirujuće riječi struke.

- Od 1981., pa onda i 1988. godine, norme su se poboljšavale na način da se otpornost građevina na potres proračunavala na sve veće sile. To znači da od ranih 80-ih pa do danas mi u gradnji radimo proračune na približno dva do dva i pol puta veće sile. S druge strane, kroz školovanje građevinskih inženjera stečeno je puno iskustva, što je također bitna stavka s gledišta otpornosti građevina na potres.

Ne samo u smislu proračuna, nego i oblikovanja konstrukcija otpornih na potres. Današnje građevine projektiraju ovlašteni inženjeri građevinarstva, koji su znanja stekli na fakultetima, a dio ih se usavršavao i kroz proces cjeloživotnog obrazovanja. Postoje postupci revizije i kontrole projekata mehaničke otpornosti i stabilnosti za sve zgrade kvadraturom veće od 800 metara četvornih ili one koje su u susjedstvu s nekom drugom zgradom itd.. Načelno su procedura i regulativa dobro posložene... - ističe splitski stručnjak.

A što govori praksa?

- Na zgradama u novogradnji nisu se dogodila značajnija oštećenja nakon zagrebačkog potresa. Pazite, jedno su pregrade, dimnjaci... Opasni su i ormari, sva oprema koja stoji na tankim, pregradnim zidovima, a masivna je. U potresu se zatrese i može slomiti zid, može se nešto prevrnuti... Često se ruše pregradni zidovi jer oni ne mogu pratiti međukatne pomake objekta. Mi u svim proračunima na potres računamo da će doći do građevinskih šteta i oštećenja.

Ali ne možemo kuće graditi kao skloništa... Propisom je određena sigurnost po kojoj "ne smije doći do rušenja dijela ili građevine u cjelini". A građevinske štete su, kao takve, prihvatljive. Osim ako, primjerice, investitor ne naruči gradnju i kaže: "Ja želim da se ne dogode oštećenja od potresa koji se očekuje na lokaciji građevine." Bolnice i neki važniji objekti određeni su tzv. faktorom važnosti, zahvaljujući kojemu se dodatno povećava intenzitet sila koje proračunavamo - objašnjava dr. sc. Boris Trogrlić. Posljednjih desetak, petnaest godina naslonjeni smo, veli, na europske, suvremene norme ne samo po pitanju potresa, nego i svih vrsta konstrukcija i djelovanja. A to, pak, ulijeva dodatno povjerenje...

- Otpornost građevine proračunavamo na maksimalno ubrzanje tla i ostale parametre. Primjerice, Zagreb je reda veličine 26-28 posto od gravitacijskog ubrzanja. To je kao da mene od približno stotinu kilograma potiskuje masa od 28 kilograma. Split je na oko 22 posto od gravitacijskog ubrzanja. Tako se proračunavaju građevine posljednjih desetak, petnaest godina, a unatrag dva desetljeća to je bio red veličine 10 posto. Ali ni kod takvih objekata, s desetpostotnom silom u odnosu na težinu građevine, nije došlo do značajnijih oštećenja.

Znači da smo, koliko-toliko, sigurni... Ponovno ističem, već dugi niz godina imamo hrvatske propise, kojima su takve stvari prepoznate kao nešto važno, a onda smo preuzeli europske norme i izradili seizmičke karte. Po toj karti, primjerice, izračun za Petrinju je napravljen sa 16 posto ubrzanja, a sad se dogodio potres koji nam kaže da to nije 16 posto, nego, skoro kao Zagreb, 26 posto. Struka nije svemoguća...

Ni seizmolozi ne mogu predvidjeti potrese, ni njihov intenzitet ni lokaciju, a naše je da oblikujemo građevinu na jedan logičan način gledajući da u tlocrtu zgrade i u jednom i u drugom smjeru imate nosive konstrukcije koje mogu preuzeti horizontalne sile. Da to bude prepoznat, jasan, nosivi sustav u jednom i u drugom smjeru, pa da u potresu građevina ima dostatnu otpornost u oba glavna smjera - objašnjava splitski profesor, koji je i osobno bio angažiran u pisanju i usavršavanju propisa.

- Regulativa je jako solidno pripremljena i mislim da se u velikoj mjeri poštuje u kontekstu projektiranja i gradnje. A sad, hoćemo li govoriti o pet posto onih koji je prekoračuju ili podbacuju... - sliježe ramenima dr. sc. Boris Trogrlić, koji će nakon Nove godine s kolegama i kolegicama s FGAG-a u Splitu otići pomoći ekipama u Sisačko-moslavačkoj županiji u donošenju ocjena stanja konstrukcija.

- Poučen jučerašnjim iskustvom, ni ja ne želim dovoditi ljude na još uvijek nemirno područje - oprezno će za Slobodnu Dalmaciju Splićanin, dodajući kako će ekipa iz Dalmacije raditi u timovima za procjenu šteta s iskusnijim kolegama, "koji su već imali tu neslavnu priliku nakon zagrebačkog potresa".

Izdržljive zgrade iz doba socijalizma

Što je sa stambenim naseljima izgrađenim u socijalizmu, poput, primjerice, Novog Zagreba, splitskog Mertojaka ili Pujanki, Splita 3...? Jesu li njihove zgrade i neboderi danas sposobni izdržati jače potrese?

- Te su se zgrade do sada pokazale izdržljivima.

A sad, što se dogodilo u međuvremenu, jesu li zgrade održavane, jesu li se na njima događale neke izmjene, bušili nosivi zidovi bez pregleda statičara, je li dolazilo do propusta u sanacijama...?

- E, to su već neka druga pitanja. Ali one su se u svom vremenu pokazale izdržljivima. U konačnici, u međuvremenu su se i dogodili neki potresi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. prosinac 2024 18:19