Priznanje da je Bandić grijeh SDP-a civilizacijski je doseg Rajka Ostojića

Priznanjem da je Milan Bandić SDP-ov grijeh , a da je Kukuriku pogriješio jer je s istinom o pravom stanju stvari u državi zakasnio barem godinu dana, Rajko Ostojić , SDP-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, najavljuje izmjenu svoje izborne strategije. Utakmica se pokazuje težom nego što je očekivao.

Dva mjeseca prije izbora, signaliziraju istraživanja, SDP je na dobrom putu da izgubi bitku za Zagreb. Ne samo da je Bandić u vrlo komfornoj prednosti, koja mu, kako stvari sada stoje, osigurava ponovno osvajanje gradonačelničkog mjesta, nego bi se moglo dogoditi da Ostojić uopće ne uđe u drugi krug. Što bi bio katastrofalan poraz. Za vratom mu, naime, puše Vladimir Ferdelji, kandidat nekoliko malih, skoro nepostojećih stranaka, koji je donedavno smatran potpunim autsajderom. Najgore, SDP-ov kandidat stagnira, nikako se ne uspijeva odlijepiti od deprimirajućih 19 posto podrške, dok Ferdelji raste.

Priznanje o vladanju

Gostujući u nedjelju na Hrvatskoj televiziji Ostojić se, uobičajeno, pokazao ozbiljnim čovjekom. Podatke o zagrebačkoj situaciji sipa kao iz rukava. Prijedlozi mu djeluju uvjerljivo. Njegovi kapaciteti nikad nisu ni bili u pitanju. Vrhunski je liječnik, vrlo popularan ministar. Priznanje o greškama koje su njegova stranka, odnosno njegova Vlada napravile djeluje pošteno, civilizacijski superiorno. Ali ne treba zaboraviti da je i Tomislav Karamarko nedavno, na stranačkom saboru, izrazio žaljenje zbog HDZ-ove korupcije, koja je, kako je rekao, uzdrmala temelje hrvatskog društva. Ostojićev je problem što mu, osim njegovih osobnih kvaliteta, gotovo ništa drugo ne ide u prilog.

Ostojić se morao obračunati s Milanom Bandićem, odnosno sa svojom strankom zbog njezina odnosa prema Bandiću, jer se našao u prilično neugodnoj i zbunjujućoj poziciji da mu je glavni konkurent čovjek koji je na prošlim izborima bio SDP-ov kandidat. Za koga je šef stranke čak tvrdio da od njega boljeg u Zagrebu nema. Bandić i sada sjedi na dvije stolice - za njega glasa desnica, Karamarko mu ljubazno miče konkurenciju, ali, inercijom ili glupošću, i dio SDP-ova elektorata. Raskrinkavajući poziciju nekadašnjeg stranačkog druga, kasnije odmetnika, a danas izbornog rivala, za kojega će reći da ne pripada socijaldemokraciji, Ostojić priznaje da je stranka prije četiri godine varala građane, to jest “gurala glavu u pijesak zbog takozvanog višeg interesa, odnosno vlasti”. Milan Bandić bio je SDP-ova uzdanica samo zato jer se znalo da on može donijeti pobjedu u Zagrebu. Sve ostalo, korupcijski repovi, njegovi klijentelistički krugovi i dugovi, autoritarno ponašanje, sve o čemu u SDP-u danas govore, tretirani su tada kao nevažni.

Samo jedna falinka

Priznanje da je SDP-ova vrhuška u slučaju Bandić žrtvovala principe radi vlasti, odnosno da se ponašala kalkulantski, ima samo jednu falinku - prilično je zakašnjelo i može se činiti iznuđeno nedobrim izbornim izgledima. Javnost će ga manje doživjeti kao SDP-ovu spremnost na suočavanje s vlastitim greškama, a više kao ulog u novoj borbi za vlast u Zagrebu.

Nije samo Milan Bandić težak uteg na nogama SDP-ova kandidata, nego ga pritišće i način na koji je stranka sve dosad vladala gradom. Ostojić bi se javnosti morao ispričati ne samo zbog iz SDP-ova gnijezda ispalog gradonačelnika, nego mu je potrebno distanciranje od najvećeg dijela SDP-ova gospodarenja Zagrebom.

Dosadašnji način obnašanja vlasti nije preporuka, nego je otežavajuća okolnost za osvajanje novog mandata. Zagrepčani su jako nezadovoljni stanjem stvari u svom gradu. S razlogom se smatraju žrtvama u međusobnom mrcvarenju SDP-ove većine u gradskoj skupštini i konfrontiranog gradonačelnika. SDP je svoju prevlast u Zagrebu uzimao zdravo za gotovo, pa je olako trošio dane i gradske resurse kao da im kraja nema. Najveći dio zagrebačkog biračkog tijela sklon je lijevim strankama, ali je teško razočaran SDP-ovom vlašću. Premda dolazi iz istog stranačkog bazena, Ostojić bi se sada trebao ponuditi kao alternativa takvoj neuspješnoj strukturi. On u tom pogledu obećava ozbiljno restrukturiranje Holdinga, govori o novom menadžmentu - što se može shvatiti kao implicitna kritika sadašnjeg rukovodstva - ali ne ide u detalje.

Doktor za Zagreb

Na koncu, Rajko Ostojić u svojoj bi se kampanji na neki način morao odmaknuti i od Vlade u kojoj sjedi. Kao jednom nogom ministar, a drugom kandidat za zagrebačkog gradonačelnika - situacija koju je svakako morao izbjeći i koja jako smeta njegovoj uvjerljivosti - “Doktor za Zagreb”, kako je predstavljen, u velikoj je opasnosti da se sve nezadovoljstvo javnosti radom aktualne Vlade sruči na njegovu glavu.

Hvatanje zadrške

Vjerojatno svjestan takve mogućnosti, on sada praktično priznaje da su Kukuriku izborna obećanja abortirana. “Malo smo se zaletjeli”, kaže, “u Hrvatskoj nema gospodarskog rasta”. Rebalans budžeta tri mjeseca nakon donošenja, moglo se razumjeti, smatra nedopustivim. Od Vladina se luksuziranja s limuzinama ograđuje, napominjući da se sam vozi u sedam godina starom autu. Premda to ni na galgama ne bi priznao, Ostojić je, definirajući Bandića kao SDP-ov grijeh, odgovornost za prodavanje duše vragu implicite adresirao stranačkom šefu Zoranu Milanoviću. U kontekstu hvatanja zadrške prema vlastitoj stranci treba gledati i snažno uključivanje Mirele Holy u Ostojićevu kampanju te njenu odjednom silno naglašenu kritičnost prema SDP-u. Ukratko, kritikom vlastite stranke kandidat za zagrebačkog gradonačelnika pokušava napraviti razliku. Poslati poruku da je on neki ipak drugačiji SDP. Svojevrsna unutarnja opozicija.

Ostojićev je problem što razočarani SDP-ovi glasači bježe Ferdeljiju, koji upravo na tome raste. Brzopotezno iz Milanovićeve Vlade otpisani poslovnjak u izbornu je utakmicu ušao s reputacijom čovjeka koji je prvi upozorio da aktualna vlast neće imati hrabrosti povući potrebne korake. Vrijeme mu je dalo za pravo, što u izbornoj kampanji može postati silno važna činjenica.