'PRIMIO SAM LJUDE IZ SIRIJE S TRUDNICOM U SVOJ DOM' Ispovijest profesora iz Zagreba koji se s migrantima sprijateljio i posjetit će ih u Švicarskoj

Tihomir Petrović, profesor u zagrebačkog glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, početkom rujna u svoj dom primio je jednu sirijsku obitelj. Oni su u Zagreb došli nakon ilegalnog prelaska nekoliko granica, a cilj im je bila Švicarska. U našem su glavnom gradu zapeli nekoliko dana, jer su pokušavali pronaći način da pređu granicu sa Slovenijom. Najprije su se smjestili u jedan apartman, no kako nisu imali više novca, raspitivali su se gdje mogu naći jeftin smještaj. Tihomir im je ponudio da besplatno dođu u njegov stan, pa su otišli iz apartmana i nakratko se preselili k njemu.

- Kad su napuštali taj smještaj, iznajmljivač je shvatio o čemu se radi i nije im želio naplatiti dva dana koja su proveli kod njega. To je bila prekrasna gesta. Ja sam im odmah izradio kopiju ključeva stana, da ne robuju mojem rasporedu i tako je počeo naš kratak zajednički život - kaže Tihomir.

Bilo ih je četvero: stariji bračni par, njihova trudna kćer i njezin suprug. Ispričali su mu kako su pobjegli jer su mladiću jednog dana članovi jedne od četiri zaraćene strane došli reći da se sutra mora priključiti njegovoj vojsci. Svi su znali da to znači sigurnu smrt, pa su te noći pobjegli. Ostavili su prekrasnu kuću, vrt i svoju autopraonicu. Ono za čim je stariji gospodin najviše žalio, kaže Tihomir, su njegovih 50 recepata za pripremu različitih tekućina za čišćenje. Sve te recepte on je sam smislio, tekućine je sam pripremao i koristio u kući, ali i praonici. Propali su u bombardiranju, jer su im kuću kasnije uništili članovi vojske koja je htjela regrutirati mladića.

- Bilo mi je teško slušati priču o njihovom gubitku, ali je još gore bilo saznati kako je teško bilo doći do nas. Brod kojim su išli od Turske do Grčke je potonuo - osam je ljudi poginulo. Negdje u Srbiji su usred noći, po pljusku, preskakivali ogradu lovišta i naletjeli na ogromnog jelena lopatara, koji ih je u tom trenutku prestravio. Putovali su mjesec i pol dana do Zagreba i prošli su pravu muku, a najteže je bilo djevojci koja je u trenutku bijega bila u šestom mjesecu trudnoće - priča Tihomir.

U sedam dana, koliko su proveli kod njega, dosta su pričali o svojim mukama, a svo ostalo vrijeme nastojali su biti neprimjetni. Nisu tražili prostirku za klanjanje, nije im smetao križ iznad kreveta, a mladi muškarac je redovito pušio na balkonu, da ne smeta trudnoj supruzi, i skidao joj tenisice pri povratku kući. Uz to, muškarci su kuhali, a žene samo posluživale hranu. Najviše ih je obradovala Tihomirova kuhinja, pa su mu počeli pripremati tradicionalna jela svoje kulture.

- Stigli su na odredište, a djevojka bi za mjesec dana trebala roditi. Pozvali su me da tada dođem k njima, što i planiram učiniti - kaže Tihomir.