Prijatelji Luke Modrića: Nisu nam dopustili ni da prespavamo u podrumu ambasade

RIJEKA - Igor Brozić, Robert Salečić, Dino Jeličić i Sando Miloševski, prijatelji Luke Modrića, dobro će pamtiti derbi Tottenhama i Arsenala koji su prošle srijede gledali u Londonu. Modrić im je nabavio ulaznice, mjesta odmah uz travnjak, i sve je trebalo proći kao sjajan sportski izlet u low budget aranžmanu od 100 eura po glavi.

No, zbog poznatih okolnosti s vulkanskim pepelom, izlet se produljio. Nogometni fanovi koji predano pohode sve utakmice reprezentacije, a povremeno i velike klupske oglede diljem Europe, doživjeli su sudbinu desetaka tisuća turista koji su zaglavili u britanskoj prijestolnici. Navali na hotelske sobe i alternativni prijevoz prema kontinentu te vrtoglavom rastu cijena svega, od rent-a-cara do internetskih usluga, u njihovu slučaju valja pridodati i indiferentnu reakciju hrvatskog veleposlanstva, što ih je posebno razočaralo.

Ljubazna i bespomoćna

- Lukin otac, barba Stipe, vratio se već iste večeri. Aerodromi su zatvoreni u četvrtak ujutro. Do Luke nismo mogli jer je odmah išao u karantenu za subotnju utakmicu. Sobu za četvrtak navečer jedva smo uspjeli pronaći u hostelu izvan centra. Istrošile su nam se baterije na mobitelu, novca nismo imali.

Među turistima je vladala atmosfera nepotrebne panike. Nekako smo uspjeli biti u kontaktu s rodbinom te nam je rečeno da u Ministarstvu vanjskih poslova savjetuju da se obratimo našem veleposlanstvu. To smo i pokušali učiniti u petak navečer, priča Riječanin Igor Brozić.

Međutim, u veleposlanstvu su naletjeli na zatvorena vrata jer im je radno vrijeme do 17 sati, a vikendom je zatvoreno.

- Preko broja za krizne situacije došli smo do Darije ( Darija Sinjeri, prva tajnica u Veleposlanstvu, op. a.), koja je, moram istaknuti, bila ljubazna i susretljiva. Objasnili smo joj da nemamo novca na mobitelu, tako da je ona nas dalje zvala. Međutim, tvrdila je da ne može stupiti u kontakt s veleposlanikom, a da jedino on ima ovlasti da odobri ono što tražimo.

A moram naglasiti da nismo tražili novac. Ona je stalno ponavljala da nemaju kasu za takve situacije. Tražili smo da nas puste da eventualno prespavamo negdje u podrumu ili da se barem poslužimo telefonom i internetom na dva sata. Surfanje u kafićima u samo je jedan dan postalo izuzetno skupo i teško dostupno - tvrdi Igor.

Pet puta veći trošak

Na kraju, ususret im je izašla djelatnica hostela u kojem su odsjeli. Povezala ih je s australskim parom koji je iz Francuske stigao rent-a-carom. Od poznanika su posudili novac, preuzeli auto i krenuli prema Francuskoj, kako bi ga vratili u Nici. U Francuskoj su uhvatili vlak prema Italiji. U Veneciji ih je pokupio prijatelj koji ih je prevezao do Trsta, gdje su na aerodromu ostavili auto. Sve zajedno trajalo je punih 38 sati. S početnih sto eura po osobi, troškovi su se popeli na 500 eura.

- Nije ovo ništa strašno, sve zajedno je bila jedna avantura, a na utakmice ćemo i dalje putovati. Međutim, pitam se zašto mi kao porezni obveznici uopće plaćamo to veleposlanstvo kada ono za nas ništa ne može učiniti. Lakše bismo se vratili da smo nekakvi pljačkaši koji su zaglavili u zatvoru. Onda bi nas barem deportirali - ironičan je Igor.