Predsjednik je izjavio kako je Inicijativa tri mora Hrvatskoj nepotrebna i štetna. Je li u pravu?

Gledajte, Inicijativa tri mora nije spektakularan međunarodni projekt, ali je, sasvim sigurno, dobar za Hrvatsku. Na taj način se zbližavamo s članicama koje su locirane na istoku i u središnjem dijelu Europske unije, a usput ulazimo u projekte poput LNG terminala na Krku, koji jačaju strateški položaj Hrvatske na međunarodnom planu", ispričao je ovih dana visokorangirani diplomat, koji je od samog početka sudjelovao u projektu, koji već petu godinu izaziva kontroverze, iako rijetki stvarno znaju o čemu je riječ - Inicijativi tri mora.

Zoran Milanović, predsjednik Republike, izjavio je u ponedjeljak kako je Inicijativa tri mora Hrvatskoj nepotrebna i potencijalno štetna zbog mogućeg zamjeranja Berlinu i Moskvi. Kazao je kako je protiv toga da Hrvatska da i lipe za tu inicijativu ako ne vidimo jasno kako, što i kada.

Tako se Milanović eksplicitno svrstao protiv svoje prethodnice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je među pokretačima Inicijative, ali i Vlade Andreja Plenkovića, koja je ovih dana uplatila 20 milijuna eura u zajednički fond 12 zemalja. Magazin je zamolio objašnjenje od predsjedničkog ureda o tome što je tako kompromitirajuće u i oko Inicijative tri mora, ali odgovor Pantovčaka nismo dobili.

Inicijativa tri mora najavljena je još 2014. kroz studiju Atlantskog vijeća iz 2014. pod nazivom "Kompletiranje Europe: od koridora Sjever-Jug do energetske, transportne i telekomunikacijske unije". Voditelji izrade studije, američki general James Jones, bivši zapovjednik NATO-a za Europu, i Pawel Olechnowicz, predsjednik Upravnog odbora CEEP-a, asocijacije energetskih partnera srednje Europe, zagovarali su uspostavu vertikale od Baltika do Jadrana i Crnog mora koja bi okupila zemlje koje oplakuju ta tri mora, u prvom redu kroz projekte energetskog povezivanja te time omogućila diverzifikaciju koridora opskrbe Europe energijom.

Za Hrvatsku je to značajan projekt jer joj omogućuje podršku za gradnju terminala ukapljenog plima i još drugih deset projekata, među kojima je i autocesta E65 koja je u većem dijelu već sagrađena u Hrvatskoj. Ukratko, Inicijativa tri mora, koja je krenula iz Dubrovnika 2016. godine, postala je jedan od nosećih stupova hrvatske vanjske politike, a uključuje Bugarsku, Estoniju, Hrvatsku, Latviju, Litvu, Austriju, Poljsku, Rumunjsku, Slovačku, Sloveniju, Češku i Mađarsku. Zemlje Inicijative tri mora pokrivaju 28 posto područja EU, a na njih otpada 22 posto stanovnika EU, ali generiraju samo deset posto europskog bruto domaćeg proizvoda. S druge strane, imale su najveći ekonomski rast u EU prije koronakrize: do 3,5 posto, što je znatno iznad prosjeka EU od 2,1 posto.

Prema službenom objašnjenju, cilj je privući pažnju i podići svijest unutar EU o političkim interesima ovih država kako bi došlo do razvoja njihove relativno slabe infrastrukture. Inicijativa tri mora ujedno predstavlja i oživotvorenje ideje Međumorja koju je između dva svjetska rata zagovarao poljski maršal Jozef Pilsudski, s ciljem stvaranja političko-ekonomsko-vojne alijanse, sposobne na obranu od Njemačke na zapadu i SSSR-a s istoka. Današnji kritičari Triju mora tvrde da ova inicijativa ima isti cilj, jer se želi spriječiti energetsko i svako drugo povezivanje Njemačke i Rusije. Što je, dobrim dijelom, istina.

Sporo napredovanje

Ali do sada su zajednički projekti Inicijative tri mora sporo napredovali. Često je nedostajalo financijskih sredstava jer su države članice bile vrlo suzdržane kod uplata u fond Inicijative, koji je otvoren 2019. u jednoj poljskoj razvojnoj banci. Nešto se počelo mijenjati kada je u veljači ove godine američki državni tajnik Mike Pompeo najavio uplatu u iznosu od milijardu dolara u zajednički fond Inicijative tri mora.

Razlog je vrlo pragmatičan - SAD kroz Tri mora preko inicijative "Clean 5G Network Security" žele suzbiti kineski utjecaj na mreže podataka, a to je bio jedan od ciljeva Pompeova putovanja kroz istočnu i srednju Europu u kolovozu ove godine.

"Okreće se list protiv Komunističke partije Kine i njezinih pokušaja da umanji slobode svih nas", rekao je Pompeo početkom listopada 2020. godine, kada je potpisao sporazum s EU i Slovenijom kao državom članicom Inicijative tri mora koji se odnosi na zabranu rada kineskom proizvođaču tehnologije Huawei.

Njemačka je bila vrlo skeptična prema Inicijativi, zato što su se Poljska i baltičke države protivile gradnji plinovoda Sjeverni tok 2, da bi 2018. došlo do zaokreta, nakon što je ministar vanjskih poslova Heiko Maas sudjelovao na trećoj konferenciji Inicijative tri mora u Bukureštu. Maas se čak založio i za punopravno članstvo Njemačke, ali u tome bi se morale složiti sve članice, a Poljaci su protiv, pa je sve ostalo želja. Barem još neko vrijeme. Uostalom, čelnici osam europskih zemalja srednje i istočne Europe - Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, Estonije, Latvije, Litve, Rumunjske i Hrvatske - zatražili su, još u proljeće 2016., od tadašnjeg predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera da preispita podršku širenju ruskog plinovoda Sjeverni tok II.

Međutim, kada je riječ o onom najvažnijem, a to su ekonomski aspekti, za sada je bilanca Inicijative tri mora prilično skromna. Jedan od glavnih projekata bi pritom trebala biti Via Carpatia od Baltika do Soluna, a važan projekt bi trebao biti gradnja terminala za tekući plin na Krku u Hrvatskoj koji bi prije svega poslužio uvozu tekućeg plina iz SAD-a. Jer mnogim istočnoeuropskim zemljama je gradnja plinovoda Sjeverni tok 2, od Rusije do Njemačke, trn u oku, jer na taj način jača energetska ovisnost o Rusiji.

Na spomenutom bukureštanskom summitu Inicijativa tri mora poduprla je listu prioritetnih interkonekcijskih projekata u tri ključna područja: energetici, prometu i digitalizaciji, čija ukupna vrijednost iznosi oko 45 milijardi eura. Uz summit održan je i poslovni forum, na čijim je marginama potpisan sporazum o mreži gospodarskih komora, kao i pismo namjere o utemeljenju fonda Inicijative, koji treba služiti za financiranje manjega dijela projekata koji ne zadovoljavaju uvjete za financiranje iz sredstava EU. Fondom upravljaju Poljska, Rumunjska i Češka. Financijski obim za sada iznosi oko 500 milijuna eura, a cilj je da ukupna veličina fonda dosegne od četiri do pet milijardi eura.

Gdje je u svemu hrvatski interes? Kada bi se realizirali postojeći planovi, Hrvatska bi mogla obnoviti i svoju lučku, željezničku i cestovnu infrastrukturu, a snažnijim povezivanjem sa zemljama srednje Europe mogla bi ojačati i svoju vanjskopolitičku i stratešku poziciju. Od predviđenih 40 projekata i 45 milijardi eura predviđa se da je u Hrvatskoj 11 projekata vrijednih gotovo dvije milijarde eura. Hrvatska će gradnjom LNG terminala biti manje ovisna o ruskom plinu, čime će smanjiti energetski rizik. U slučaju postojanja LNG infrastrukture, brodovi iz raznih krajeva svijeta mogu do Hrvatske transportirati ukapljeni plin. Za usporedbu, kada je Litva sagradila LNG terminal, ruski je Gazprom praktički istoga trenutka snizio cijenu plina za Litvu za čak 20 posto.

Koliko ćemo profitirati

Usto, Hrvatska pokušava dobiti novac koji bi omogućio gradnje nizinske pruge Zagreb - Rijeka - mađarska granica, kao i interes za druge infrastrukturne projekte koje bi mogla donijeti veća suradnja država između Jadrana, Baltika i Crnoga mora. Inicijativa donosi i veću važnost Luke Rijeka, koju je EU još 2010. proglasila strateškim prometnim koridorom za operativno povezivanje sa zemljama Bliskoga, Srednjega i Dalekoga istoka kao najvažnijim tržištima svijeta. Tu je i veća važnost Koridora Vc kao regionalne poveznice na pravcu Baltik - Srednja Europa - Jadran. Poboljšanje željezničke, lučke i cestovne prometne infrastrukture i povećanje prometne važnosti Hrvatske po logici stvari pozitivno bi utjecalo na jačanje ovdašnjega gospodarstva.

"Možda nećemo strahovito profitirati, ali Tri mora donose investicije. Ako smo uložili 20 milijuna eura, sigurno ćemo dobiti šezdeset", kaže za Magazin dužnosnik iz Banskih dvora, koji Milanovićeve kritike kratko komentira kao "protivljenje samo zato što je na suprotnoj strani Plenković".

U hrvatskom medijskom prostoru prošlo je potpuno nezapaženo da je protivljenje predsjednika Zorana Milanovića Inicijativi tri mora, i njegove kritike Plenkovićevoj Vladi, dobilo veliku podršku u - Moskvi.

"Spremni smo na suradnju sa svim susjedima, ako to nije usmjereno ka izolaciji Rusije i stvaranju nekakvog 'sanitarnog kordona' prema nama", rekao je u povodu nedavnog summita Inicijative tri mora u Tallinnu ruski ambasador u Estoniji Aleksandar Petrov, izražavajući time otvorenu skepsu i bojazan Moskve prema tom, kako se u tamošnjim medijima i političkom prostoru naziva, "još jednom antiruskom projektu". Kremlj je tu istočno-srednjoeuropsku proameričku inicijativu dočekao s nepovjerenjem i oprezom jer zadire u njihove, u prvom redu energetske strateške poslove, odnosno projektom koji želi istisnuti Rusiju iz Europe kao glavnog opskrbljivača energentima, a time joj ne smo ekonomski nauditi, nego onemogućiti i ionako smanjeni politički utjecaj na zemlje starog kontinenta.

Rusija je najveći svjetski izvoznik energenata, o čemu ovisi njihov proračun jer su to su osnovni "proizvodi" na kojima počiva njihova gospodarska i politička moć kao zemlje koja želi biti globalni igrač na međunarodnoj sceni. Tri mora su za Moskvu "neprijateljski projekt" osmišljen da se Europa ne povezuje energetski po ustaljenom pravcu istok - zapad, nego po novoj osi sjever - jug, čime bi se naštetilo poslovanju Gazproma i preorijentiralo europsko tržište s ruskih na američke energente.

Ruski mediji su veliku pozornost posvetili izjavama Zorana Milanovića koji se obrušio na Inicijativu, pogotovo da on ne podržava "izolaciju Rusije" jer je to "glupo i štetno za Hrvatsku", pogotovo jer se ističe kako je Hrvatska, uz Poljsku, bila vodeći inicijator tog projekta. Rusi su dijelom i kontradiktorni u pristupu Inicijativi tri mora - s jedne strane očita je bojazan da bi mogli izgubiti prisutnost na energetskom tržištu, a s druge strane ističu brigu i upozorenje zemljama članicama da ponovno, kao i između dva rata, izigravaju "sanitarni koridor" Zapada prema Rusiji, ali i upozoravaju Zapad da su istočnoeuropske zemlje uključene u američki projekt slabljenja ujedinjene Europe, pa se stalno ističu Trumpove riječi kako je "EU ugroza za liderstvo SAD-a u svijetu", i ekonomski i politički.

Iako je politika Rusije destabilizacija EU, u ovoj Inicijativi, kako kaže politolog Aleksandar Nosovič iz ruskog Centra za društveno-politička pitanja Ruski Baltik - cilj je "raskol unutar EU i pravljenje barijere prema Rusiji". Po Nosovič, iako se radi o ekonomskim pitanjima i udaru na ruske ekonomske interese, to je u prvom redu politička inicijativa. Naime, ruski analitičari pitaju kakva je to ekonomska ideja u koju su Amerikanci uložili samo milijardu dolara, a istočnoj i srednjoj Europi žele, kako pišu Rusi, "uvaliti svoj skuplji, umjesto jeftinijeg ruskog plina" te navode slučaj LNG-a u Litvi koji proizvodi milijunske gubitke. Nosovič napominje kako bi pristajanjem na najavljene projekte baltičke države radile u interesu Poljske, a ne svom, te ističe kako, u prvom redu Litva, postaju poljske marionete. Ruski mediji navode i da takvu sudbinu gubitaša čeka ako se sagradi i LNG na Krku, koji se ističe kao jedan od prioriteta Inicijative.

Moskva zato u tome traži savezništvo Berlina koji, po njima, također, ostvarivanjem ideja Triju mora gubi ekonomski i politički utjecaj na EU. Podsjećaju da je SAD najgorljiviji protivnik Sjevernog toka 2, upravo zbog slabljenja i Njemačke i Rusije. Naime, kada bi profunkcionirao plinovod Sjeverni tok 2, Njemačka bi postala središnje čvorište i distributer ruskog plina za Europu te bi te dvije zemlje zapravo kontrolirale europsku energetsku situaciju, a time bi, što je za Rusiju od posebnog političkog značaja, umanjilo važnost Ukrajine te blokiralo američku plinsku ofenzivu na Europu, što je, kako kažu u Kremlju, strateški cilj (Trumpove) Bijele kuće - izolirati Rusiju i umanjiti utjecaj Njemačke kao stožerne i vodeće zemlje EU.

Većina zemalja koje ulaze u "tromorsku" inicijativu su uglavnom ovisne o ruskim energentima, ali ono što brine Moskvu je to da su sve manje ovisne o ruskim energentima. Stoga je u Kremlju zazvonilo na uzbunu jer proračun trpi. Ruski izvoz plina u EU pao je u zadnjih 15 godina s 50 posto na razinu od 37 do 39 posto, pri čemu Rusi danas prodaju plin po cijenama koje su bile 2004. - oko 170 dolara za tisuću kubika, a u najboljim vremenima cijena se kretala i do gotovo 250 dolara za tisuću kubika. Ruski portal Gazeta.ru donosi da je Rusija 2020. izvezla više plina, ali uz manje prihode, nego 2019. godine, uglavnom zbog pandemije, ali dok je recimo u prva dva mjeseca 2019. od prodaje plina ruski budžet utržio oko 12 milijardi dolara, 2020. je tek oko 6,5 milijardi, stoga je jasno da, ako zaživi Inicijativa "tromorja", bit će to veliki udarac na ruske prihode i proračun.