PIŠE BORIS VLAŠIĆ

Predsjednik države i ja sreli smo se u pola noći. Išli smo baciti smeće i stigli zajedno do kontejnera - a ono šok!

"Pitaj Tomaševića gdje nam je kontejner", imperativno mi je rekao predsjednik."Neću, pitaj ti. Mene ne sluša, nemam nikakav utjecaj i veze su mi slabašne", odbrusio sam drčno

Tomislav Tomašević i prostor za kontejnere

 Davor Pongracic/Cropix

Zoki i ja smo planirali objaviti oglas: "Traži se kontejner. Smeđi. Za biootpad. Može i trampa, nudimo kontejner za plastiku ili papir." Zoki je inače predsjednik ove države, ali je za ovu priču bitno da je susjed, jedan od onih koji je ostao bez kontejnera. A taman se vratio s puta. Sreli smo se prije pet noći, on sa svojom vrećicom u rukama, ja sa svojom. Došli smo do mjesta gdje je obično stajao taj bezvezni, smeđi, uvijek smrdljivi kontejner i - nije bilo ništa. Netko nam je ukrao kontejner. Onda smo se vratili doma, svatko svojoj kući. Priznali smo da su nas nasamarili, da nam je netko ukrao ogromnu plastičnu kutiju zapremine 1100 litara, veličine 2,5 do 3,2 kubična metra. Valjda je stavio na leđa, bicikl ili pozvao neki Uber i odnio sebi doma....

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. studeni 2024 15:45