PRAVOBRANITELJICA ZA DJECU KOJA JE POSTALA TRN U OKU VLADAJUĆIMA 'Željela bih da mi kći živi tamo gdje plagijatori i osuđenici neće biti u parlamentu'

Vrata za odlazak pravobraniteljice za djecu Ivane Milas Klarić otvorena su ljetos kad su u Saboru vladajući odbili prihvatiti njezino godišnje izvješće o radu. No, trn u oku vladajućoj većini Ivana Milas Klarić nije postala zbog izvješća, piše Slobodna Dalmacija.

Nije se ogriješila ni o zakon, nije joj dokazano nestručno obavljanje posla nego su presudili njezini stavovi koji nisu po volji desnog političkog spektra. Od Obiteljskog zakona, preko pozdravljanja odluke Ustavnog suda koji je odbacio prijedlog da se postojeći zakon o pobačaju proglasi neustavnim do upozorenja na neustavan sadržaj u školskim udžbenicima vjeronauka.

- U nešto više od tri godine koliko ste na dužnosti pravobraniteljice za djecu, čini se da ćete u sjećanju ostati najviše po nedavnoj izjavi koja je odjeknula kao bomba, a u kojoj djeci poručujete da uče strane jezike i bježe glavom bez obzira iz Hrvatske…

- Da, zanimljivo je to. Morate biti u teškoj ironiji da vas se možda čuje. Kada u Saboru govorite o problemima djece u društvu, o nejednakim mogućnostima djece, posebice u ruralnim ili otočnim sredinama, o kaznenopravnoj zaštiti djece, o diskriminaciji, to malo tko sluša. Štoviše, upravo suprotno, vladajuća većina glasuje protiv. Rasprava se prebaci na partizane i ustaše, na to trebaju li se djeca igrati barbikom ili nečim drugim.

Vraćam se na Pravo

Na saborskom odboru ocijenila sam stanje prava djece razmjerno lošim i dala sam više primjera za to. Zaključila sam izlaganje retoričkim pitanjem. I što bih nakon ovoga mogla poručiti djeci?! Slijedi famozna izjava. Tko u ovom društvu ne prepoznaje ironiju iza toga...

Mene kod ovakvih stvari više brine nešto drugo. Zašto nam ljudi odlaze? Zašto se kunemo u nužnost demografske obnove a nemamo usvojenu obiteljsku politiku? Što će nam demografska politika bez obiteljske? Zašto upozoravamo na silne razmjere odljeva ljudi, a u isto vrijeme npr. vrhunskim znanstvenicima ironično i lakonski poručujemo da slobodno odu, da je ovo slobodna zemlja iz koje svatko može otići?

- Vaši kritičari tu izjavu tumače kao odraz vaše duboke frustracije što odlazite s funkcije?

- Niti jedna funkcija ne traje vječno i svatko razuman to zna. Prije ovog radnog mjesta radila sam kao sveučilišni nastavnik na Pravnom fakultetu i na to radno mjesto ću se i vratiti. I s tog mjesta ću nastaviti raditi na poboljšanju pravnog uređenja u Republici Hrvatskoj. Šteta je što dio ljudi ponekad jednostavno ne može izići iz svojih okvira i svoju frustraciju projiciraju u drugome.

- Majka ste, vjerujete li i da će vašoj kćerki život biti bolji ako ode iz Hrvatske?

- Ona će o tome odlučivati sama. A ako me pitate uči li strane jezike... Uči, uči (smije se). No, željela bih da živi u uređenom društvu u kojemu plagijatori neće biti u parlamentu, na funkcijama u sudovima, javnim tvrtkama. Željela bih da živi u uređenom društvu u kojemu osuđenici za kaznena djela ne bi mogli biti parlamentarni zastupnici. Željela bih da živi u uređenom društvu u kojemu će tijekom svog obrazovanja čuti ponešto iz građanskog i zdravstvenog odgoja i u kojemu neće, zato što je djevojčica, biti nazivana drugotnom. Željela bih da živi... Da živimo u društvu u kojemu ljudi neće kopati po kantama za smeće. A znamo da to ne rade iz dosade.

Moderni propis

- Cinici kažu da ste mladima trebali savjetovati da se što ranije uključe u političke stranke i da u tom slučaju ne moraju put Irske i Njemačke….

- Eto vidite kako cinici razumiju. No, mnogi mi kažu da žele naći posao, a ne biti članovi neke političke stranke. Bilo koje.

- Bili ste dio stručne skupine koja je radila na Obiteljskom zakonu koje je Ustavni sud poslao na popravni ispit…

- Radila sam na Obiteljskom zakonu iz 2015. koji je sada na snazi. Riječ je o propisu koji je dobar i koji, usprkos nekim željama, nije izazvao "trajnu i nepopravljivu" štetu. Štoviše, riječ je o modernom propisu koji uglavnom zadovoljava suvremene obiteljsko-pravne standarde.

Po mojoj procjeni neke institute, ponajprije mislim za skrbništvo za odrasle, kojega usput budi rečeno i ne treba uređivati Obiteljskim zakonom, trebat će mijenjati, no to zahtijeva temeljite i ozbiljne pripreme, kao i mnoštvo ispunjenih preduvjeta. Govorim o periodu od možda i dvadesetak godina ako razmišljamo o pravno uređenom i razvijenom društvu. Nama će, procjenjujem, trebati i više.

Isto tako, po tko zna koji put ponavljam kako Ustavni sud nije "srušio" taj zakon. Obiteljski zakon iz 2015. godine je na snazi i u primjeni. Ustavni sud prema odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu uopće nema takve ovlasti. Ustavni sud je trebao odlučiti o zahtjevima za ocjenu ustavnosti. No to još nije napravio, piše Slobodna Dalmacija.