PRAVA ISTINA O VOJNIČKOM GRAHU Odakle dolaze sastojci i što doista jedu hrvatski vojnici?

Nekoliko dana od objave osnivanja Proizvođačka organizacija “Dika” iz Osijeka zasuta je pozivima poljoprivrednih proizvođača koji se žele udružiti u taj novi klaster domaćih proizvođača voća i povrća. Najviše zasluga za iznimni interes slavonskih proizvođača hrane za udruživanjem u “Diku” izazvao je nedavni javni istup Stjepana Zorića, 54-godišnjeg inženjera poljoprivredne mehanizacije koji se u Erdutu bavi proizvodnjom voća i žitarica.

- Zar nije sramota da Ministarstvo obrane vojsci servira grah iz Kine, salatu iz Italije, kupus iz Austrije, mrkvu iz Nizozemske, a samo Slavonija ima kapacitet da hrani pola NATO-a. Zašto u našim bolnicama i hotelima nema domaćih proizvoda? Cilj naše proizvođačke organizacije nisu poticaji, nego aktivacija i razvoj tržišta. Ugledajmo se na postojeće primjere u Europi koji već funkcioniraju - kaže Zorić.

Koliko domaćih proizvoda ima u vojničkom grahu pokušali smo doznati u tvrtki “Pleter” koja, među ostalim, i dobavlja hranu za Hrvatsku vojsku i MORH. Zlatko Vujić, pomoćnik direktora za planiranje i nabavu kaže kako je istina da većina namirnica koja je potrebna za kuhanje običnog vojničkog graha uglavnom iz uvoza. Domaći su tek crveni luk, sol i peršin te eventualno suho meso ili kobasice.

Pitanje za Ministarstvo

- U ovome trenutku ne postoji obveza niti zakonska mogućnost da se u vojničkim obrocima nalaze isključivo domaće namirnice. Posljednji zakon koji je na neki način govorio o mogućnosti primjene nacionalne povlastice bio je Zakon o nabavi roba, usluga i ustupanju radova iz 1997., a on je predvidio mogućnost korištenja nabavu roba i radova u iznosu većem od 12,000.000,00 kuna, što je u našem slučaju daleko više od naših potreba za određene vrste prehrambenih roba. Ne znamo da li danas direktive EU predviđaju bilo kakvu mogućnost korištenja nacionalnih povlastica ili nekog drugog oblika zaštite domaće proizvodnje, pitanje bi trebalo uputiti mjerodavnom ministarstvu koji je ujedno i predlagatelj zakona.U protivnom ćemo i nadalje morati provoditi postupke nabave uz kriterij odabira najniža cijena za traženi opis i kvalitetu roba - rekao nam je Vujić.

Domaće paštete

Utješno je da konzerviranu hrana, gotova jela, mesne nareske i paštete te slastice Pleteru isporučuju domaći proizvođači, no to je posljedica potpune nezainteresiranosti inozemnih tvrtki koje se pomalo počinju javljati tek za nabavu jeftinog mesa.

-Kod nabave svježeg voća i povrća podijelili smo cjelokupno područje RH na pet regija s ciljem da omogućimo sudjelovanje lokalnim proizvođačima, tj. da izbjegnemo situaciju da npr. dobavljač iz Vinkovaca bude u obvezi isporučivati svježe voće i povrće u Benkovac ili obrnuto - tvrdi Vujić.

Lokalna tržišta

Tu je i prilika za proizvođače iz “Dike”. Za razliku od drugih proizvođača koji godinama očajavaju zbog loših uvjeta proizvodnje i prevelikog uvoza hrane Zorić je javnosti predstavio konkretan plan u kojem bi domaći proizvođači mogli profitirati preko Programa ruralnog razvoja koji uskoro treba odobriti EU. On se naime pozvao na zajednički poljoprivrednu politiku EU koja preporučuje zemljama članicama da razvijaju lokalna tržišta i potiče te kratke lance opskrbe hranom.

- Godinama smo bili zasipani demagoškim floskulama kako treba raditi na spoju zelenog i plavog mora, kako bi bilo dobro da se hrana iz Slavonije plasira u hotelima i restoranima na moru. Osim pojedinačnih slučajeva, rijetko je tko uspio, a sada EU otvara tu mogućnost i čak nam nudi novac za razvijanje takvog načina gospodarenja. Želimo okretanje tržišta koje u Hrvatskoj ne funkcionira kao u drugim zemljama EU na način da se treba osigurati stabilnost i tržišta, i proizvodnje, i plasmana te, na kraju, iskoristi potencijal regije - kaže Zorić.

Modeli iz EU

Radeći u klasteru “Slavonska jabuka”, on je s proizvođačim obilazio voćare u Austriji, Madžarskoj, Italiji i zaključio da svaka od tih zemalja štiti svoje proizvođače tako što im daje prednost u javnoj nabavi. Suradnja s proizvođačima voća u talijanskoj pokrajini Friulia Venezia Giulia već je rezultirala konkretnom razmjenom znanja i iskustava koji će “Diki” pomoći u projektu Regionalnog distributivnog centra u slobodnoj zoni Osijek. Uz pomoć Osječko-baranjske županije i Regionalne razvojne agencije u centru bi se sagradilo skladište, hladnjača i sušara voća i povrća koja bi lokalnim farmerima pomogla u konkuretnosti.

Klaster menadžer Organizacijskog odbora PO-a “Dika” Domagoj Škobić, koji se od 2009. više bavi istraživanjem funkcioniranja proizvođačkih organizacija u EU, proučavao je modele Slovačke, Poljske, Madžarske i Italije i zaključio da naši pravilnici nejasno definiraju prava i obaveza udruženih proizvođača pa će preuzeti praksu iz europskih propisa.