POZADINA SUKOBA U SAMOM VRHU SDP-a Na Leku su mnogi SDP-ovci ljuti, ali nitko od njih ne vjeruje da je Reineru dao glas jer želi u Ustavni sud

Josip Leko sigurno nije dao glas Željku Reineru za predsjednika Sabora kako bi si priskrbio glasove HDZ-a pri izboru u Ustavni sud. Reinera je podržao jer ima svoj sustav vrednovanja odnosa u politici - kaže nam sugovornik iz vrha SDP-a koji je, kao i mnogi SDP-ovci, ljut na Leku, ali iz sasvim drugih razloga. Naime, većina članova stranke smatra da su im izbori ukradeni. Zato misle da je Leko kao predsjedavajući konstituirajuće sjednice Sabora koja je 3. prosinca bila prekinuta trebao ranije sazvati njen nastavak. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović tražio je od Leke da nastavak sjednice sazove još 11. prosinca, ali je on to odbio inzistirajući da mu se donese 76 potpisa kao dokaz da koalicija Hrvatska raste ima većinu u Saboru.

Zategnuo konopac

- Trebao je sazvati sjednicu i pokušati konstituirati Sabor, ali je Leko odlučio do kraja zategnuti konop - rekla je osoba iz stranke koja je iz prve ruke upoznata sa svim događajima u proteklih mjesec i pol i koja jako dobro poznaje Leku i Milanovića. Teza da si je Leko podrškom Reineru kupio glasove koji bi ga uveli u Ustavni sud najvjerojatnije se probila u medije tako što se prepričavala Milanovićeva cinična opaska kojom je komentirao Lekino soliranje. Poanta je međutim u tome da se Milanović i Leko ne podnose od prvog dana od kada je Leko na čelu Sabora. A tu je Lekin osnovni problem - on nije bio izabran za tu funkciju, nego je na nju došao nakon smrti Borisa Šprema kojega je Milanović, za razliku od Leke, respektirao. Šef SDP-a nikada nije držao do Leke, ali ni funkcije koju je obnašao.

Otuđio se i zatvorio

S druge strane Leko, koji je konzervativnih stajališta u pogledu na političke institucije, odnose između njih i demokratske procese, takav je odnos vrlo teško prihvaćao. Smatrao je da kao predsjednik Sabora mora biti konzultiran u donošenju važnijih odluka, da se s njim moraju usuglašavati zakonodavne aktivnosti, a u najmanju ruku da mora imati informacije o svim značajnijim političkim potezima.

No izravni kontakti između njih dvojice mogli bi se nabrojati na prste jedne ruke. Ono što je po funkciji trebao rješavati s Lekom, Milanović je radije komunicirao s Peđom Grbinom, šefom saborskog Odbora za Ustav. Funkciju posrednika između Milanovića i Leke najčešće je imao glavni tajnik SDP-a i predsjednik njihova saborskog kluba, Igor Dragovan. Tako je, saznajemo, trebalo biti i u slučaju podrške Reineru. Uoči sjednice Sabora, SDP je imao klub na kojemu se raspravljalo o izboru šefa Sabora, o tome hoće li imati kandidata i kako će glasati. - Leko tom prilikom nije rekao ni riječi. Sutradan je Milanović na televiziji čuo da će glasati za Reinera - kaže nam osoba bliska Milanoviću. S druge strane smo dobili informaciju da je Leko o odluci da podrži Reinera obavijestio Dragovana. Međutim, Dragovan tu informaciju nije uspio prenijeti Milanoviću prije nego što ju je on doznao iz medija.

- Ali sve je to manje važno. To je samo posljedica ranijih odnosa. Od kada je postao predsjednik Sabora, Leko se jako otuđio, počeo se sve više zatvarati u sebe. U zadnje vrijeme su mu svi nastupi bili kao da će bez njega nestati demokracija - kaže jedan od vodećih SDP-ovaca, a drugi je Lekine principe i svjetonazore nazvao filozofiranjem. No bez obzira na to kako nazivali njegova uvjerenja i stavove, naši se sugovornici slažu da su oni, a ne interes i jagma za funkcijom bili razlog da glasa za Reinera.