Polančec odbio dati ‘povlaštenu’ struju kupcu TLM-a iz Litve

ZAGREB - Je li prodaja HEP-ove skupo plaćene struje za bagatelu TLM-u i onda mostarskom Aluminiju politička odluka Vlade ili notorni lopovluk?

Optužba vezana za štetu posve je jasna. HEP je prilikom isporuke jeftine struje izgubio 600 milijuna kuna, a zaradili su privatni vlasnici TLM-a, konzorcij Adrijal iza kojega stoje Konstruktor inženjering, Aluflexpack, Dalekovod, Zagreb Montaža i Feal iz BiH. Željko Dražić iz Zagreb Montaže financirao je inače postavljanje reflektora na stadion Polančecova NK Osvita, zbog čega su obojica sad i optuženi.

Politička odluka o prodaji

Privatizacija TLM-a i prodaja konzorciju Adrial 2007. uistinu je bila odluka Vlade. Politička odluka. Nitko tu odluku samu po sebi da sada nije ni kriminalizirao. Ono zbog čega se vodi uskočka istraga odnosi se na radnje koje su prethodile toj odluci. Damira Polančeca tereti se da je kao predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju svjesno inzistirao na tome da se u prijedlog Vladi stavi ponuda Adriala znajući dobro da ta ponuda nije bila najpovoljnija.

Strani investitori - poslovna grupa Ukio Banko Investicine Grupe (UBIG) iz Litve nudili su praktično identična ulaganja i zadržavanje svih radnika kao i Adrial. No, nudili su još i preuzimanje 550 milijuna kuna dugova TLM-a što je bila polovica ukupnih dugova. Adrial je ponudio tek povrat 10 milijuna eura potraživanja HBOR-u. Razlika je dakle oko 475 milijuna kuna.

Osim toga, predstavnici hrvatskog konzorcija inzistirali su na ugovaranju isporuke jeftine struje, a UBIG to nije tražio jer im je, kad su prvi put slali ponudu, zahtjev za “kontinuiranom i povoljnom cijenom električne energije” bio odbijen. Za hrvatske kupce to nije bio problem pogotovo jer je istog dana (12. travnja 2007.), kada je HFP izabrao konzorcij Adrial, Mravak sklopio ugovor o prodaji struje TLM-u ispod cijene.

HERA odobrila

Ugovorena je četverogodišnja isporuka po cijeni od 34,33 eura za 100 megavat sati, a od početka je bilo jasno da će TLM samo prosljeđivati struju Aluminiju Mostar. Nekoliko dana kasnije konzorcij je zatražio da TLM registrira tvrtku za trgovinu električnom energijom. To je i učinjeno uz odobrenje HERA-e.

Očito, sve je bilo riješeno i prije nego je Vlada formalno (politički) odlučila prodati TLM domaćem konzorciju. Postoji i nacrt ugovora gdje stoji da bi isporuka struje TLM-u po povlaštenoj cijeni mogla prekinuti ako HEP-ovo poslovanje dođe na nulu ili bude u gubitku. Mravak je navodno i prihvatio takav stav. Nakon sastanka s Polančecom takva klauzula nestala je iz ugovora.

Prodaja struje u BiH?

Sumnjive su i kontinuirane isporuke struje krajnjem korisniku Aluminiju Mostar. Dnevno su dobijali i trošili količine dovoljne za opskrbu grada veličine Rijeke. Bez obzira jesu li radili punim kapacitetom ili su pogoni stajali. Ali tih mogućih viškova struje nema. Sumnja se da je Aluminij možda prodavao jeftinu HEP/TLM struju po tržišnim cijenama u BiH.

U rujnu 2008. HEP je imao velike gubitke, a Polančec piše HFP-u i traži da se njihove dionice (145 milijuna kuna vrijedan portfelj HFP-a u JANAF-u) “presele” u vlasništvo HEP-a. Objašnjava da je HEP pretrpio izravne gubitke jer nije prihvaćen prijedlog poskupljenja struja. Uvođenjem kategorije “političke odluke” i tonski snimljene sjednice užeg kabineta o tome Polančec upire prstom u bivšeg premijera Ivu Sandera i tadašnje ministre. Za sada samo nije jasno u kojem svojstvu.