Ovo pismo je pomalo i osobno, uvodno je rekao Polančec i krenuo čitati s papira koji se nalazio ispred njega:
Štovana gospođo predsjednice, prije svega želio bih zahvaliti na suradnji u posljednje 4,5 godine otkad sam član Vlade RH, a posebice za suradnju u posljednjih 3,5 mjeseca otkad ti obnašaš dužnost predsjednice Vlade RH.
Ritualna zahvalnost začinjena je terminom, svjesnim ili podsvjesnim, kojim Polančec pokazuje da Jadranku Kosor ne vidi kao punopravnu predsjednicu Vlade, nego kao ‘obnašatelja dužnosti’, kao v. d. premijera.
Još jednom želim istaknuti da si preuzela tu tešku i nezahvalnu ulogu u trenutku karakteriziranom najvećom gospodarskom krizom u posljednjih stotinjak godina, ali i činjenicom da će Hrvatska tu krizu još teže preživjeti zbog toga što je opterećena posljedicama tranzicije i subjektivnim slabostima zbog nedovoljne razine provođenja nužnih reformi.
Objektivistički ton kojim Polančec govori o krizi služi i za odbacivanje vlastite krivnje: vadi se na “posljedice tranzicije” kao nečega izvana iako je tranziciju zasnovala i provela isključivo Hrvatska demokratska zajednica, na vlasti do 2000., a isto tako i o “nedovoljnoj razini provođenja nužnih reformi”, kao da sâm Polančec nije imao jednu od ključnih dužnosti i kao da eventualne reforme nisu u dobroj mjeri ovisile o njegovu resoru.
Kao što sam ti tijekom prvog našeg sastanka na dan izglasavanja povjerenja u Saboru tvojoj Vladi rekao, smatram da je minimum na koji imaš pravo odabir suradnika s kojima ćeš na najbolji mogući način moći odgovoriti izazovima koji stoje pred Hrvatskom. Stoga sam ti i rekao da ti moj mandat u svakom trenutku stoji na raspolaganju. To smatram i danas i želim da znaš da mi je bila čast biti dio tvog tima.
Polančec pokušava kao prvi razlog odlaska sugerirati pravo Jadranke Kosor da izabere nekoga tko će joj više odgovarati.
U posljednje se vrijeme, nažalost, u Hrvatskoj događaju pomalo nevjerojatne stvari, svaki se dan kroz medije objavljuju neke nove afere, a onda ih prate istrage policije, USKOK-a, DORH-a i drugih institucija, a poluinformacije se smišljeno plasiraju u javnost i stvara se atmosfera linča, optužbi, ali i presuda.
Pomalo nevjerojatan galimatijas kroz koji Polančec pokazuje da (1) ne razumije niti svrhu javnog informiranja, niti obavezu istražnih organa i sudbene vlasti da provjere ono što se dima kao “notitia criminis”, podatak o zlodjelu, te da ga (2) takva funkcija glasila, policije i sudstva zapravo iritira. Osobito je indikativan pojam “linč” kojim barata: Polančec pravo i dužnost novinstva, policije i sudbene vlasti da s - svako u svom domenu - preispituje funkcioniranje prane države i njezine vlasti, definira kao “linč”, dakle kao egzekuciju bez suđenja.
Žao mi je da sam u posljednje vrijeme ja osobno akter takvih slučajeva pod navodnim znakovima te da je to postalo štetno za koaliciju, Vladu, stranku, a onda i tebe kao predsjednicu Vlade i stranke.
“Slučaj” u navodnim znacima se može tumačiti dvojako: ili Polančec podsvjesno sugerira da nije posrijedi slučaj, nego namjera, sustav ili pak sugerira da se to uopće nije slučilo, nego je posrijedi izmišljotina.
Kao čovjek koji se neće odreći svojih načela, pa posljedično tome niti prijatelja, ma kakva im se djela stavljala na teret, ali i čovjek koji razumije politiku i njeno funkcioniranje i način donošenja odluka, na sve to, dužan sam odgovorno reagirati.
Polančec lojalnost grupi, prijateljima, stavlja ispred lojalnosti pravnoj državi. To je dosad najgori dio pisma, jer upozorava na grupašku solidarnost iznad zakona, tipičnu za navijačke i religijske organizacije, ali i za mafijaške.
Pa onda, kao što sam dužan i boriti se za ono što ja smatram istinom i pravednošću. Upravo stoga jer ne želim štetiti Vladi, koaliciji, našoj stranci, i prije svega tebi, kao i zbog činjenice da bi zlonamjernici i dalje mogli govoriti da pozicijom u Vladi štitim prije svega sebe, odlučio sam ti zahvaliti na podršci i dati ostavku na mjesto člana Vlade, kako bi se u mojim budućim aktivnostima pokazalo da sam na njih spreman bez zaštite koju funkcija potpredsjednika Vlade realno pruža.
Polančec do kraja odbija bilo kakvu svoju odgovornost, bilo osobnu, bilo kao člana Vlade ili pripadnika vladajuće koalicije, ostavku prikazuje kao plemenit čin neopterećivanja Vlade i kao herojski gest izlaženja na čistinu pred neprijatelja bez političke zaštite. Od početka do kraja pismo ostavke je obrazac kreiranja paralelne zbilje. Nije predmet novinske analize utvrditi je li Polančec namjerno licemjeran ili je čak uvjeren u to što piše.
Poštovana predsjednice Vlade, tebi želim da čvrsto i uspješno, kao što si i započela, nastaviš voditi našu stranku i koalicijsku vladu na dobro naše Hrvatske.
S dubokim poštovanjem, ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Damir Polančec
Pročitao je Polančec pismo Jadranki Kosor i nastavio se obraćati novinarima:
Dame i gospodo to je puni sadržaj pisma koji sam poslao predsjednici Vlade. Rekao sam da ono ima i osobni karakter. Prekjučer sam ga osobno uručio, ispričavam se, ne poslao. Još jedanput bi htio napomenuti.
Dakle, naš prvi sastanak prije odlaska u Sabor kada je gospođa Kosor predstavljala svoju novu vladu i ja sam na sastanku s njom i zamjenikom naše stranke gospodinom Milinovićem rekao: Jadranka minimum na koji imaš pravo je da sama biraš svoje suradnike.
Možda naša komunikacija nije u ove 4,5 godine bila uvijek savršena, ali ti imaš pravo sebi odabrati suradnike i svojeg prvog potpredsjednika.
Ako sam ja to, onda moraš znati da ću raditi časno i pošteno, s puno energije, žara i volje. Ako opet odlučiš da netko drugi možda može tu funkciju i poziciju obnašati bolje, nema nikakvih razloga da to tako i ne bude. Od tog trenutka moj mandat je bio na raspolaganju.
Polančec ponavlja sadržaj pisma - što možda upućuje da ni sam nije siguran u njegovu uvjerljivost otprve.
Drugo, što želim jasno reći. Koalicijski sporazum jasno definira, da ukoliko neka Vlada, stranka, ispričavam se (Tomo, daj mi malo vode naruči, molim te), ukoliko neka stranka odluči da neki njen član ne može više biti iz onih ili ovih razloga član Vlade, onda koalicijski sporazum veli da ostali članovi koalicije, dakle, to prihvaćaju.
Ja sam namjerno, evo ispričavam se hrvatskoj javnosti i vama, ja sam namjerno držao neko vrijeme sve vas pomalo u neizvjesnosti, želeći vidjeti što će tko izjavljivati, na koji način će se postaviti i nadam se da nakon moje današnje presice, da će se barem netko malo zacrveniti.
Zanimljiva tvrdnja: otezao je ostavkom da bi izazvao na čistac tko ga je spreman podržati, a tko ne. Dakle, manipulirao je državnom funkcijom radi zadovoljavanja ili taštine ili interesa. Taj minitraktat o lukavosti svjedoči o karakteru.
Kao odgovoran čovjek nisam dao mandat na raspolaganje predsjednici Vlade jer bi to značilo da odluku stavljam na njenu dušu i na njen teret. Ne. Ja sam tu odluku donio i to je nešto što sam, kao što sam već rekao, donio već prije, a donio i potpisao prekjučer.
Ja sam obećao svojoj obitelji da ću se vratiti doma i da ću se posvetiti prije svega njima koji ovaj linč nisu zaslužili.
Ne pada mi na pamet da se branim na način da se skrivam iza pozicije saborskog zastupnika i imuniteta.
Za finale opetovanje triju teza: o plemenitosti geste spram premijerke, o nasilju (linču) nad njim za koji optužuje i novinare, te o hrabrosti kojom će na megdan dušmanima (zapravo: pravnoj državi).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....