U prvom kvartalu 2024. u odnosu na isti lanjski kvartal Hrvatska je imala najveću stopu rasta troškova rada po satu u eurozoni i treću najveću u Europskoj uniji. S rastom troškova rada po satu od 15,3 posto RH bukvalno strši iznad svih ostalih članica EU koje kao zajedničku valutu koriste euro.
Najviši rast troškova rada u EU imale su Rumunjska (16,4 posto) i Bugarska (15,8 posto), a Hrvatsku na 4. i 5. mjestu prate Poljska (rast 14,1 posto) i Mađarska (13,7 posto).
To što Hrvatska ima uvjerljivo najveći rast troška rada u eurozoni sigurno govori o bujanju ekonomskih aktivnosti u odnosu na ostale članice eurozone, ali ne bi trebalo brzati s izvlačenjem zaključka da je rast standarda ili kupovne moći građana podjednako snažan kao rast troškova rada.
Ipak, postaje nedvojbeno da Hrvatska prolazi razdoblje u kojem vrlo brzo napreduje u odnosu prema većini članica EU nakon dugog razdoblja komparativnog zaostajanja za blokom tzv. tranzicijskih ekonomija.
Treba voditi računa da snažni rast troškova rada po satu ne treba izjednačavati s rastom standarda jer su podaci o troškovima rada nominalni tj. nisu usklađeni za inflaciju.
S obzirom da je Hrvatska imala snažniji rast cijena tijekom 2023. nego većina članica eurozone to znači da trošak rada ne reflektira realni rast kupovne moći.
Osim toga, u odnosu na zapadne članice hrvatske plaće vrlo su niske. To znači da hipotetsko povećanje troška rada u Njemačkoj od 6 posto u nominalnom iznosu donosi slično povećanje kao rast od oko 15 posto u Hrvatskoj tj. dvjestotinjak eura.
No, treba ukalkulirati i troškove života. Trenutačno je, primjerice, omjer neto prosječne plaće u Njemačkoj prema Hrvatskoj 4:1, dok je omjer neto mjesečne plaće prilagođene prema paritetima kupovne moći oko 1,6:1.
Inače, trošak rada po satu kao statistička kategorija sastoji se od dvije komponente. Jedna su troškovi plaća i nadnica koji su na razini EU rasli 5,3 posto, a druga su ostali troškovi koji nisu plaće/nadnice (edukacija, trening, osiguranja, doprinosi…).
Treba voditi računa da je tek u travnju 244 tisuće državnih službenika i namještenika dobilo povišice od 32 posto. Isto tako, ne treba zaboraviti da je najveći doprinos realnom rastu donijelo povećanje ‘minimalca‘ od 20-ak posto.
Nije dobra vijest da privatni sektor prema konzervativnim procjenama poslodavaca neće niti približno pratiti impresivni 32-postotni rast plaća službenika i namještenika, ali se ipak na razini 2024. očekuju pristojne povišice od 15 posto.
Prosječne plaće u RH i dalje su 30-ak posto niže od prosjeka EU, pa se otvara pitanje kao osigurati daljnji rast bez snižavanja međunarodne konkurentnosti. Ključna je dilema kako na srednji rok limitirati bruto rast plaća na postotak, koji neće zbirno premašiti zbroj stopa inflacije i rasta produktivnosti.
Svaki prebačaj znači pad konkurentnosti hrvatskog tržišta rada. Posebno su zabrinjavajući tereti doprinosa i poreza na doista visoke plaće. Oni su drakonski zbog populističke teze da su radničke plaće kao u njemačkoj autoindustriji tobože bogataška primanja.