Nakon što je Jutarnji jučer objavio da mještani Strašnika do nedjelje od Pletera nisu dobili hranu, iz te su nam tvrtke potvrdili da hrana u Strašnik nije dostavljena, ali to nije bila, kažu, njihova greška.

- Ustrojili smo sustav prema kojemu svakog dan dobijemo popis sela i količinu potrebnih porcija. Popis dobivamo od koordinatora koje je ustrojio Grad. Do petka je u Strašniku kuhao „Admiral“. Kod nas je na popisu i petak i subota „Strašnik – 0“ – rekao nam je Milan Pavić iz Pletera.

Prema državnoj je tvrtki, koja je kuhanje za ljude na potresom pogođenoj Banovini službeno preuzela u četvrtak, 14. siječnja, za grešku kriva Zlata Jajčinović, zaposlenica Grada Petrinje i koordinatorica za prehranu. Njezin je zadatak, kažu, bio poslati „narudžbu“ za Strašnik.

Zlata Jajčinović, pak, tvrdi da ona ni za što nije kriva. No, ne optužuje ni Pleter. Iako, ni ono što iz te tvrtke govore, prema njoj nije baš u cijelosti istina.

- Nije istina da svakodnevno dostavljamo popis za sutradan, kao ni to da u njemu pišemo potrebe za svako naselje pojedinačno. Osobno ga sastavljam po dva dana unaprijed i to za ukupnu količinu obroka. Također, po potrebi ga svakodnevno nadopunjavamo. Pa, ako za Strašnik piše 0 obroka, to nije i ne može biti na osnovu mojih popisa – kaže.

Štoviše, koordinatorica tvrdi da je Strašnik uračunala u potrebe i neovisno o tome „naručila 500 obroka više nego dotad“.

Prema Zlati Jajčinović, dakle, među porcijama koje je isporučio Pleter, bile su i one za Strašnik. Međutim, problem je u dostavi.

Dok je radnim danom problem jer volontera ponekad ni nema, vikendom ih dođe puno, ali ne poznaju teren, koji je ionako težak.

- Hranu voze volonteri i Crveni križ. Lokacija je dvjestotinjak, i kad imamo dovoljno vozila, volonteri se često pogube. Imaju veliku dobru volju, ali ne poznaju teren, internet se često gubi pa navigacija ne radi. Ljudi su se pogubili – kaže za Jutarnji Zlata Jajčinović.

Koordinirati prehranu je, kaže, postalo opasno raditi.

- Dobivam prijetnje da su djeca zbog mene ostala gladna. Mlada žena, ima 30 godina i dvoje djece, živi 10 minuta od lokacije podjele. Dođe tamo i urla da djeca nemaju što jesti. Puno je onih koji iskorištavaju. Imaju pravo na dostavu, ali mogu i sami doći po hranu. Prijeteće poruke više nisu rijetkost – kaže Zlata Jajčinović.

I zaključuje:

- Bez dovoljnog broja vozila i ljudi koju poznaju teren, neće biti kvalitetno organizirane dostave toplih obroka na ovom području.