Hrvatsko zdravstvo je non-stop u recesiji. Mi smo, unatoč ratu, 2000. imali veću prednost u odnosu na zemlje u okruženju i bolju zdravstvenu zaštitu jer nam je to ostalo u nasljeđe. Danas je zdravstvo u jadnom stanju!
Stalno se hvalimo da za 700 eura po stanovniku imamo ista prava i jednaku kvalitetu zdravstvene zaštite kao Slovenija koja izdvaja 1700 eura po stanovniku. To je isto kao da kažete da je stan koji ste izgradili i opremili za 700 eura po četvornom metru isti kao i stan koji ste izgradili za 1700 eura! Proklamirana prava koja propisuje Ustav, zakoni, politika, stečena prava... Sve je to isto kod nas kao i u Austriji. Kad bismo izdvajali 1000 eura po stanovniku, imali bismo 35 milijardi kuna godišnje u zdravstvenom proračunu! Tada bismo možda imali dovoljno za normalno funkcioniranje zdravstva. A, danas imamo - 22 milijarde. I te 22 milijarde kuna su potpuno neracionalno iskorištene jer nemamo efikasno korištenje zdravstvenog sustava. Doktori ne odrađuju dovoljnu količinu posla za svoju plaću. Oni su doktori, a istodobno rade u privatnim poliklinikama, vještače na sudovima, predaju na fakultetima, a plaća ih HZZO.
Nikog nije briga
I nikog nije briga. Zašto? Zato što se ne zna tko je vlasnik! To je ključni problem zdravstva. Bolnicama upravljaju ljudi bez strasti, bez stimulacije, bez nagrade. Sustav koji je složen na takvim vrijednostima ne može dati dobar efekt. Zato - kao jednu od najstrašnijih posljedica - imate konstantno povećanje broja hospitalizacija. Mi nemamo normalnu strukturu zdravstva: nemamo razvijenu primarnu, sekundarnu i tercijarnu strukturu.
Sekundarna služba je gotovo uništena.
Pacijent kojem trebaju naočale završava na KBC-u Rebro! Pacijent koji ima dermatološku promjenu na koži, herpes ili alergiju, ide u bolnicu! Broj pacijenata u bolnici se povećava jer nema normalnog protoka i rada s bolesnicima na osnovnim razinama zdravstvenog sustava.
A to je potpuno pogrešno! Bolnica više ne smije biti mjesto ležanja, nego mjesto gdje se radi prava bolnička skrb ili dnevna kirurgija. A što je stvarnost? Ni KBC Rebro ni drugi veliki klinički centri nemaju stvarno razvijene prave dnevne kirurgije!
U mojoj klinici pacijent za operaciju sive mrene provede tri sata. Od trenutka kad se pacijent prijavi do trenutka kad izađe iz klinike prođe manje od 180 minuta. Na Rebru pacijent se prvi dan upisuje, vade mu krv, snimaju pluća. Drugi dan - operiraju. Treći dan - pacijent izlazi iz bolnice. Potrošni materijal i oprema koštaju 30% više nego što ih ja plaćam.
Suluda realnost
Kada bi bolnice imale pravu i stvarnu dnevnu kirurgiju, broj hospitalizacija bi pao. Kad bi broj hitnih prijema u bolnice pao ispod 25%, imali bismo funkcionalni zdravstveni sustav. Danas imamo 40% hitnih prijema u bolnice i to je jasan pokazatelj da zdravstvo nije na europskom nivou.
Treće, postoji mit da imamo manjak liječnika. A istina je da imamo višak liječnika koji malo rade. Primjer iz moje struke. U Hrvatskoj ima godišnje 15 tisuća operacija sive mrene oka. Za to je u normalnim okolnostima potrebno 15 liječnika koji će imati 22 operacije tjedno. U tom slučaju nema lista čekanja. Kakva je stvarnost u Hrvatskoj? Za operaciju sive mrene oka čeka se godinu dana, a imamo 400 državnih oftalmologa.
Gdje ide novac
Država daje 400 plaća mjesečno, a za to se ne mogu osigurati 22 operacije tjedno! A ja u klinici imam 22 operacije u jednom danu!
Kad biste doktoru dali 100 eura po operaciji, imao bi prihod od 100 tisuća eura, a sada ima 36 tisuća eura bruto. I to njih 400! I nisu u stanju napraviti posao za 15 ljudi!
Novac bi trebao i morao slijediti pacijenta i doktora.
Liste čekanja nikad se neće skratiti, sve dok se doktorima ne propiše koliko moraju raditi! Liste se ne mogu skratiti jer su bolnice neefikasne, ljudi nestimulirani i bez dovoljne razine obrazovanja. Uz to, liječnicima unutar bolnice odgovara da postoje liste čekanja jer se pacijenti onda premještaju, pa su u tom procesu raspoloženi platiti koliko treba da bi ranije došli na red, ili pristaju na operacije u privatnim klinikama gdje ih onda ti isti doktori operiraju.
Četvrto, plaće u zdravstvu dramatično su narasle u deset godina. To je posljedica kolektivnih ugovora u kojima doktori i zaposlenici imaju nerealno visoka prava koja nisu u skladu s njihovim rezultatima. Ne postoje zemlje razvijenog svijeta u kojima doktori imaju 6 ili 7 tjedana godišnjeg odmora!
Nužno je napraviti konkurenciju državnom zdravstvu kroz privatno zdravstvo. U ovom trenutku gotovo je nemoguće izgraditi bolnicu jer su privatnici u neravnopravnom odnosu.
HZZO im plaća istu cijenu usluge kao u državnim bolnicama, a privatni vlasnici plaćaju zaposlenike, vraćaju kredit, plaćaju lizing za opremu, plaćaju sve. Za razliku od privatnika, državni liječnici i ostali zaposlenici imaju zagarantirane plaće, prostor i opremu koju im je kupila država i nemaju obavezu da izvrše rad za dobiveni novac.
Ključni zadaci
Idealan omjer državnih i privatnih ustanova bio bi 70:30, odnosno da ovih 30% privatnih institucija stvara zdravu konkurenciju unutar zdravstvenog sustava. Na taj način HZZO bi uštedio barem 25%.
Peto, imamo bolnice u Varaždinu i Čakovcu. Imamo bolnice u Virovitici, Koprivnici, Bjelovaru. Imamo bolnice u Osijeku, Vukovaru, Vinkovcima i Našicama. Na svakih 20-ak kilometara imate doktore koji operiraju iste stvari! Da biste spojili dvije bolnice, trebalo bi najmanje pet godina da to riješite. Najprije bi se morala ukinuti lokalna samouprava i suludo zakonodavstvo koje propisuje da - svaka županija ima bolnicu.
Zašto? Zato da možete s krova jedne bolnice, kad je lijep dan, vidjeti krov druge bolnice? Zašto je problem da netko putuje 20-ak kilometara da mu se izvade mandule ili ugradi umjetni kuk?
Premijer mora reći da je uspostava novog sustava zdravstva strateška odluka Vlade i pozvati opoziciju da se zamrzne stranačka bitka na pitanju zdravstva. Ne postoji ni jedan ministar, niti onaj najbolji na svijetu, koji u Hrvatskoj može riješiti ove ogromne probleme.
Što mi čekamo? Dug zdravstva je trenutno sedam milijardi kuna!?
Naš zdravstveni model ne može se reformirati, on se mora ispočetka graditi. Mora se uspostaviti potpuno nov vrijednosni sustav zasnovan na efikasnosti i čovjeku s obje strane (doktor - pacijent).
Zato premijer mora reći: zdravstveni sustav je zapušten poput najzapuštenijeg vrta. Moraju se redefinirati prava pacijenata, zaposlenika, mora se raditi više i istodobno povećati efikasnost.
Zato nije važno odakle počnete plijeviti korov, efekt će ionako biti nikakav. Ovaj vrt mora se cijeli preorati i napraviti novi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....