PIŠE ANTE TOMIĆ Trebali smo pričekati jesen jer priznali mi ili ne, i elitna prostitucija je dio naše turističke ponude

Pamtite kako je premijerka, kad su se počele otkrivati afere u visokim političkim krugovima, rekla da nitko nije zaštićen. Dio iste policijsko-pravosudne priče vjerojatno je i razbijanje lanca elitne prostitucije koje su snage reda napravile ove subote.

U akciji kodnog imena Victoria secret specijalci u pancirkama i crnim kapama s prorezima za oči, s otkočenim automatskim oružjem zaskočili su nekoliko manekenki i pjevačica koje su svoje tjelesne draži za ozbiljne pare prodavale uglednim poslovnim ljudima, zaslužnim sportašima, liječnicima i odvjetnicima. Privođenje tih nekoliko skupih drolja jednako je, po prilici, da su uhapsili potpredsjednika Sabora, ministra zdravstva, suca Ustavnog suda i predsjednika Uprave Elektroprivrede.

To je taj rang. Vidite kako je to bilo. Iz Europske unije su nas upozorili da ih više ne pokušavamo muljati. Naše su vlasti mislile da mogu spasiti obraz ako budu ganjale samo one krnjave i pijane sirotice po parkovima, koje se s nogu ševe u mračnim vežama, a prolaznicima se, kao šverceri deviza, obraćaju pitanjem:

“Momak, triba li šta?” Ne, ne, rekli su, međutim, u Bruxellesu, mi želimo da vi počnete hvatati krupne ribe. Jadranka Kosor tada je ponosno poručila kako “ova Vlada ima hrabrosti i odlučnosti obračunati se s prostitucijom na svim razinama”. I tako se u policijskoj mreži našlo onih nekoliko pobjednica županijskih izbora ljepote i debitantica na festivalima lakih nota, depiliranih, nakvarcanih, sa čvrstim silikonskim četvorkama.

Cvijet domaćeg kurvarluka, najbolji kadrovi što ih Lijepa naša ima u seksualnom biznisu, u suzama su, razmazane maskare, na štiklicama sitno cupkale put marice. Jednoj su, pričaju mi, policajci išli staviti lisičine, a ona im rekla: “Neka, imam ja svoje”, vadeći iz torbice par čeličnih okova s navlakom od ružičastog umjetnog krzna.

Dvojba koja se ovdje logično nameće je da je s tom akcijom možda ipak trebalo pričekati do jeseni. Nezgodno je zaista da mi sada, u srcu sezone, kad pola milijuna stranaca ljetuje na našoj obali, nemamo djevojke koje mogu dočekati goste kako spada. Znate one situacije kad Nijemac Hans povjerljivo namigne recepcionaru Šimi?

Priznali mi ili ne, i to je dio naše turističke ponude. Je li nam stvarno trebalo da recepcionara Šimu ostavimo bez visokokvalificiranog osoblja ove delikatne struke, da on Hansu danas može ponuditi samo jednu nisku guzatu i jednu s kraćom nogom? Ne ide to tako. Ako imaš hotel s pet zvjezdica, bazen s koktel barom, jacuzzi, kockarnicu i terasu sa živom muzikom, ne može ti za šankom prekriženih nogu sjediti debela žena masne kose, u poderanim tajicama, koja rukom pokrije usta kad se ide pohotno nasmiješiti potencijalnom klijentu.

Na tome mjestu može biti samo jedna od ovih što su ih ovih dana uhvatili, zgodna, fina, njegovana cura koja je stekla određeno medijsko iskustvo u Farmi ili Big Brotheru , a nakon toga snimila album i imala hit na Narodnom radiju. To je klasa.

Gost je uzme pod ruku, odvede u sobu i pita: “Mala, oćeš da mi pušiš ili da mi pjevaš?”, a ona se zgrane i reče: “Ja da ti pjevam?!” Takve djevojke kakve treba naš turizam, samo takvim ljepoticama privući ćemo goste kakve želimo, umjesto ovih žicara Čeha i Poljaka, koji ne samo da nose paštete i paradajz sa sobom, da ne bi jeli u restoranima, nego još i žene povedu na godišnji, da ne bi plaćali za seks našim curama.

Valja podići ljestvicu, visokim cijenama obeshrabriti bijednike iz Istočne Europe. Takve su bile ove manekenke i pjevačice. Sat vremena s njima bio je, kažu, tristo eura, a čitava noć na jahti tri i pol tisuće. Iskreno, meni se to čini malo puno, ali ja sam poznati škrtac i vjerojatno nisam kompetentan da sudim o tome. Ja bih tristo eura dao za seks samo ako dobijem još i centriranje trapa i četiri nove gume na autu.

Premda mi opet nije sasvim neprivlačna ideja to s pjevačicom prostitutkom. Lijepo bi bilo pomoći njezinoj estradnoj karijeri, uložiti u umjetnost, imati s njom odnose godinu ili dvije, ali samo straga, zguza, kako bi rekao naš narod, a ona naposljetku snimi CD i na ovitku ti zahvali dirljivim riječima: “Muškarcu koji je uvijek bio iza mene.”, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju .