Piše Ante Tomić: Nema gore stvari nego kad gospođa Kosor negdje odluči pomoći

Mnoštvo primjera do sada bolno nas je uvjerilo u jednu stvar, nema ništa gore nego kad Jadranka Kosor negdje odluči pomoći. Evo, nedavno je bio slučaj da je htjela spasiti splitsku brodogradnju i dopisom zapovjedila “Jadroplovu” da naruči brod od škvera.

Međutim, “Jadroplov” ne treba nikakav brod, a da ga i treba, puno jeftinije mu ga je naručiti u južnoj Aziji nego u “Brodosplitu”, i to jednostavno tako ne funkcionira. Ni u socijalizmu ni u kapitalizmu. Takav ekonomski sustav možda bismo najtočnije mogli opisati kao idiotizam. Epilog Vladine senzacionalne gospodarske mjere je da su se, umjesto spašavanja jednog poduzeća, umalo potopila dva.

No, takve sitnice neće obeshrabriti premijerku. Ona gazi dalje, samouvjereno kako mogu samo oni totalno nesvjesni vlastite neukosti. Nova joj je misija spašavanje građana koji su uzeli kredite u švicarskim francima , a kojima su, zbog neočekivanog rasta valute, mjesečne rate požderale prihode i bacile ih na rub bankrota. I evo nam opet Vlade Republike Hrvatske, spremno trči u pomoć, kao Sedma konjička regimenta nesretnim farmerima koje su Sijuksi uhvatili u stupicu i plamenim strijelama im zapalili krov kolibe.

Crvenokošci iz Raiffeisen i Unicredit banke kriče i prijeteći mašu sjekirama jašući ukrug oko imanja, ali neće zadugo, jer izdaleka se već čuje poletna melodija trube i gospođa Kosor se sa svojim momcima u galopu spušta niz obronak. Ta-ta-ta-tara-ta-ta...

Vlada se sastala s predstavnicima banaka i oštro im zaprijetila da to ne ide više tako. Jok, braco! Zaboravite da će banke derati naše nedužne građane i nesmiljeno im uzimati sedam osmina plaće.

To je historija

Gospodo, to je pljačka! Bankarski menadžeri posramljeno su uvukli glave u ramena i izvukli svilene rupčiće. Tapkajući znoj sa sjajnih ćela, posramljeno su slušali kako premijerka pjeni i naposljetku obećali da se to više neće ponoviti. Tu je postignut historijski dogovor. Banke će milostivo dopustiti građanima da, za neznatnu javnobilježničku naknadu, promijene uvjete kredita u švicarcima i umjesto dvadeset ili trideset, stan otplaćuju idućih četrdeset godina. Kamata, dakako, ostaje jednaka.

Jadranka Kosor pobjednički se osmjehivala fotoreporterima i televizijskim snimateljima, vidno zadovoljna kako je ukrotila novčarske krvopije. Ali, tada je netko uzeo kalkulator, jedan maleni uređaj s malim tipkama s nacrtanim brojevima koji, premijerka bi se lijepo začudila, u treptaju oka rješava i najzamršenije računarske operacije.

Trenutak ili dva kasnije vještiji u rukovanju ovom tehnološkom novotarijom došli su do zaključka da će građani, zahvaljujući nevjerojatnoj pogodnosti da stan otplaćuju do duboke starosti, u konačnici bankama keširati kojih stotinjak tisuća kuna više nego što su dosad trebali, a mjesečna će im rata biti tek tristo ili četristo kuna manja. Pod uvjetom, naravno, da švicarska nacionalna valuta ne nastavi rasti. A švicarska nacionalna valuta, poznato je, ima neugodnu naviku da stalno raste. I gdje smo sad?

Jadranka Kosor spasila je situaciju tako da će ljudi sve do sedamdeset pete, još deset godina nakon umirovljenja, strepiti od banaka. I život će im biti sranje. Hranit će se iz kanti za otpatke jer će im penzija biti dvije i po, a rata stambenog kredita tri i po tisuće kuna. Mnogi će vjerojatno i umrijeti u neotplaćenim stanovima. Od sekiracije, svaki dan tjeskobno provjeravajući srednji tečaj švicarskog franka, jednog će se dana jednostavno izvrnuti, uhvatiti za srce, trznuti dvaput nogama i – zbogom, okrutni svijete!

Pazi, šleper!

Vratimo se sada na onu kaubojsku metaforu odozgo. Sedma konjička regimenta ponosno je ujahala na poprište bitke i nakon kratkih pregovora uredila sa Sijuksima da farmere ne ubiju odmah, nego da još nekih četrdeset godina, vrišteći i mašući sjekirama, jašu ukrug oko njihove kolibe sa zapaljenim krovom.

Nema gore stvari, drage čitateljice i dragi čitatelji, nego kad gospođa Kosor negdje odluči pomoći. Ponudi li vam ona svoje stručne usluge, najpametnije vam je bježati. Ma, i da ste slijepac i bespomoćno stojite na pločniku i priđe vam neka žena, a vi prepoznate njezin ugodni alt iz televizijskog dnevnika, nipošto, ni za živu glavu, ne dajte joj da vas vodi preko ceste. Garantirano će vas udariti šleper, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju .