TAMARA MIKULIĆ

‘Pijemo kavu tamo gdje ju konobar dobro skuha, nebitno je li Hrvat ili Srbin‘

Vukovar se ne smije zaboraviti, ali nismo mi tu samo oko 18. studenoga, već se svih 365 dana u godini borimo i preživljavamo

Tamara Mikulić

 Robert Fajt/Cropix

Tamara Mikulić (48) nije rođena Vukovarka. Suprug, koji jest, bio je u progonstvu u njezinu gradu, Bjelovaru. Tamo su se upoznali i zajednički život odlučili nastaviti u gradu na Dunavu, kamo su se preselili 2000. godine. Radi kao voditeljica projekata u Humanitarnoj udruzi Duga Vukovar, između ostaloga koordinira rad Socijalne samoposluge, kroz koju skuplja donacije i namirnice za najugroženije. Udruga radi i na programima zapošljavanja, kao i na edukativnim programima za starije. Majka je dviju kćeri, no nijedna nije više u Vukovaru - jedna živi i radi u Rijeci, a druga studira u Zagrebu.

Prvi put sam došla ovdje 1999., i grad je bio u katastrofalnom stanju, ruševina je bilo na sve strane, nije baš svugdje bilo ni struje, a ni dovoljno trgovina....

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. studeni 2024 03:38