- Mi smo živi, ali škola je… Umrla. Onaj od 6,4 ju je rastočio na šarafe. Zgrada kvalitetno građena 1871. i dalje stoji, ali unutra se sve raspalo kao bundeva, izgleda kao tenk u kojemu je eksplodirala kumulativna mina. Unutra imamo čudo od opreme, posljednjih smo godina u nju uložili oko pet milijuna kuna. Sad nam je cilj spasiti od toga što se može, ali to možemo tek kad se prestane tresti. Opremu ćemo prebaciti u skladište u Odri, a kako se u tu zgradu još dugo nećemo vratiti, nema druge nego skupiti novac za montažni objekt - govori s knedlom u grlu Milan Orlić, ravnatelj Srednje škole Petrinja, uz tamošnju osnovnu školu, jedne od najpogođenijih potresom.

Sisačko-moslavačka županija ima 53 škole, s ukupno 14.705 učenika. Prema prvim podacima Ministarstva obrazovanja, pet zgrada treba ponovno sagraditi, devet ih je značajno oštećeno, a 13 ih treba popravljati da bi se mogle koristiti. Međutim, osim 53 matične, u županiji je i 50 područnih škola. Nema one koju ne treba popravljati.

U petrinjskoj srednjoj školi zasad su uspjeli izvući iz zgrade računala i podatke ravnatelja i tajnice, kako bi zaposlenicima mogli obračunati plaće, a tri školska domara ljudima uokolo popravljaju kuće. Ipak, u fokusu im je kampanja za novu školu.

- Ideja je skupiti novac da školu gurnemo u novi prostor, jer ova zgrada se mora rušiti. Imamo lokaciju u centru grada i na nju bismo stavili montažni objekt, za koji smo pokrenuli akciju prikupljanja sredstava. Mi moramo zadržati djecu ovdje, jer inače na ljeto nećemo imati koga upisati. Tko će ostati u gradu ako nema institucija, ako nema škola? Mi smo jaki resurs u ovome gradu, imamo 65 visokoobrazovanih profesora, to treba sačuvati. U nekoliko dana imao sam više od 500 poziva, novac za novu školu skuplja nam se po svijetu. Ne možemo svi čekati pomoć ministarstva, ali dogovorit ćemo s njima i županijom ovaj tjedan, bitno da nas ne koče u administraciji.

Škola ne smije stati, upozorava. Ravnatelj je pokrenuo i anketu na stranicama škole, na koju se mogu javiti učenici i naznačiti što obiteljima treba od skuplje tehničke opreme. Mnogi su, kaže, preponosni da bi rekli "treba mi hladnjak", ali bit je da ih se direktno poveže s donatorima. Trenutno, 50-ak učenika ove škole je raseljeno, dio ih je smješten u Svetom Martinu, dio u Zadru, Viru i Crikvenici. Njima će se slati računala koja pristižu sa svih strana, a radi se na tome da nastava od 18. siječnja krene online.

Teško je stradala i Srednja škola Glina. Popucali su podovi i zidovi zgrade, odvojio se zid sportske dvorane u vertikali od krova do temelja, pitanje je hoće li se srušiti na susjedovo dvorište.

- Sat prije potresa preuzeli smo pakete računala za nastavnike, iz druge tranše "Škole za život". I što da vam kažem, zid je pao na njih. Pokupila sam to doma, moram vidjeti radi li koji, ali tehnikalije nam nisu sad na pameti. Prve poruke koje smo slali učenicima bile su - jeste li živi, gdje ste? Do jutros, za 12 učenika znamo da su ostali bez kuća i da su otišli.

Razmišljati o računalima, knjigama i bilježnicama nema smisla ako su ljudi ostali bez krova - opisuje situaciju ravnateljica Marija Margušić-Novosel. Dio učenika s obitelji smješten je u kontejnere, za neke još čekaju informaciju o tome gdje su, ali sigurno nema učenika kojemu kuća nije oštećena.

- Kolega ravnatelj iz Zadra Tihomir Tomčić odmah mi je ponudio da prebacimo svih 200 učenika k njima. To je predivna gesta, ali tu su i naši profesori, i njima su stradale kuće, tu su nam svima obitelji - kaže...