Ne znam jesam li vam pričao, jednom sam sreo Zvonka Bušića. Prije petnaestak godina, upravo sam se ukrcao i vezao sigurnosni pojas, kad je on ušao Croatia Airlinesov Airbus A220 na letu iz Splita u Zagreb. Zinuo sam od užasa. At first I was afraid, I was petrified, da se poslužim besmrtnim stihovima Glorije Gaynor.
"Alo!" poželio sam viknuti stjuardesi. "Jeste li vi normalni? Tko je ovog čovjeka pustio u avion?"
Nisam na kraju ništa rekao, ali sam bio na oprezu. Idućih četrdesetak minuta krajem oka nemirno sam motrio čuvenog terorista, čekajući trenutak kad će on napasti, zaprijetiti kako će aktivirati bombu ako se ne ispune njegova tri zahtjeva: da hrvatski grb počne prvim bijelim poljem, da se glagol neću piše odvojeno i da se Marka Perkovića Thompsona pošalje na Eur...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....