Partner Živog zida Juro Martinović traži izmjenu Ovršnog zakona, a stan stekao ovrhom

Juro Martinović, nekoliko mjeseci prije nego što će postati poznat široj javnosti kao kandidat Mosta za ministra pravosuđa, a sada i kao član koalicije Jedina opcija sa Živim zidom, koja u prvom planu ima borbu za osiromašene, opelješene visokim kamatama i deložirane i zagovara promjenu ovršnog zakona kako bi se stalo na kraj, kako kažu, odvjetničkoj mafiji, i sam je do stana došao temeljem Ovršnog zakona koji kao politički kandidat stavlja na listu prioriteta.

Dokumenti Općinskog građanskog suda pod brojem Ovr-1486/2013-37 i 39 svjedoče kako je Martinović prošle godine, 16. veljače, postao vlasnik stana od 99 kvadrata u Palinovečkoj ulici u Vrapču koji je ovrhom završio na bubnju. U dokumentaciji naizgled standardnog postupka ovrhe iskače podatak da je ovršenika Stelu Peršu zastupao odvjetnik Vinko Adžić - odvjetnički partner Jure Martinovića.

Vidljivo je kako je ovrhu pokrenula Erste&Steiermarkische banka koja je na stan stavila prisilno založno pravo temeljem kredita dotadašnje vlasnice stana Stele Perše koja ga više nije bila u stanju podmirivati. Mjesec dana kasnije Martinović je uplatio iznos od 1,050.000,00 kuna, a Općinski građanski sud 27. ožujka donio je i zaključak o predaji nekretnine kupcu Martinoviću uz upozorenje ovršenici Steli Perši da “ako dragovoljno ne preda navedenu nekretninu pristupit će se na prijedlog kupca ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine.”

Budući da su dražbe javne, ne može se reći da je odvjetnički ured koristio privilegirane informacije u koje je Adžić imao neposredan uvid kao odvjetnik, ali nameće se pitanje čiji je interes odvjetnik zastupao - klijentice ili svoga partnera.

Vinko Adžić ne razumije zašto ga to pitamo. “To je bio rutinski postupak, žena je napustila stan i uzela svoje stvari, stan je prepustila godinu dana ranije. Njoj je bilo u interesu da završi svoje obaveze s bankom. Moguće je i da je stan bio devastiran...”

Na molbu da nam da kontakte svoje bivše klijentice rekao je da ne čuva brojeve starih klijenata, ali napomenuo da zna da žena nije dobro sa zdravljem, zbog čega je često po bolnicama i toplicama.

Do deložacije, tvrde Martinović i Adžić, nije došlo, slučaj prijašnje vlasnice riješen je, čini se, bez medijske halabuke i bez intervencije Živog zida. Ali to, nažalost, nismo uspjeli provjeriti kod bivše vlasnice.

Taj je stan Martinović, kad je postao saborski zastupnik, prijavio u svojoj imovinskoj kartici, uz opasku da je za dio digao kredit Zagrebačke banke od 150.000 kuna na četiri godine. Uz taj potkrovni stan i stan u kojemu živi od 106 kvadrata, vrijedan 800 tisuća kuna, Martinović je u suvlasništvu s trećim osobama prijavio još jedan stan na Trnju od 67,36 kvadrata i kuću s okućnicom od 220 kvadrata vrijednu dva i pol milijuna kuna.

Dok Jedina opcija zaziva promjenu Ovršnog zakona i traži od države dobre pravosudne, ekonomske i socijalne mjere - da se nikome ne uskrati ustavno pravo na dom i traži da taj teret snose svi, a ne samo male skupine vjerovnika, njihovi politički protivnici izvukli su na svjetlo dana ugovor o stanu u Vrapču, kao primjer diskrepancije između Martinovićevih javnih deklarativnih obećanja o zaštiti obespravljenih i privatnog kapitaliziranja tuđe nevolje.

Činjenicu da je u istoj odvjetničkoj kancelariji Stela Perša imala i odvjetnika i kupca, odvjetnici koje smo konzultirali ne smatraju nezakonitim i spornim: “Ne može se reći da su odvjetnici iskoristili privilegiranu informaciju iz spisa za svoju osobnu korist zbog koje bi se ogriješili o Kodeks odvjetnika - dražbe su javne, oglašavaju se na oglasnoj ploči. Kupnja stana po tržišnoj cijeni na javnoj dražbi nije zakonski sporno, a pitanje njegove političke vjerodostojnosti je drugi par rukava.”

Martinović ne smatra da je ta kupoprodaja u koliziji s politikom za koju se javno zalaže:

“Istina je na mojoj strani, a ovo je provokacija dva dana prije izbora. Kupio sam stan na dražbi na kojoj sam konkurirao s još desetero ljudi i to za iznos veći od procjene vještaka o njegovoj tržišnoj vrijednosti. Bio nam je interesantan jer je tada moje jedno dijete živjelo u Vrapču, a drugo se tamo htjelo preseliti da budu blizu. To nije u kontrastu s mojim javnim djelovanjem - mi se zalažemo da se ljudi ne izbacuju iz stanova u kojima žive, a ovaj je stan bio devastiran i napušten. Ne bih ga kupovao da sam nekoga morao izbacivati. Ako smatrate da je loše kupiti stan na dražbi - ajmo onda mijenjati zakon”, tvrdi Martinović kojemu nije prijeporno što je prethodnu vlasnicu čiji je stan kupio zastupao njegov kolega. Naglasio je da ju je zastupao pro bono.