Nakon četiri godine mukotrpnog razvoja u lipnju su je predstavili javnosti, a od sljedeće godine pripadnicima granične policije pomagat će u nadzoru državne granice. Budući da u dnevnim uvjetima ljude može uočiti na gotovo deset, a noću na tri kilometra, u aktualnoj migrantskoj krizi trebala bi uvelike pomoći. Najveća brzina leta je 130 kilometara na sat, a može se popeti do visine od 3500 metara. Bez slijetanja za otprilike 9,5 sati može preletjeti od Vukovara do Dubrovnika, uz prijenos telemetrije u realnom vremenu. Ona je bespilotna letjelica eRIS III i proizvod je domaće pameti u KING ICT-ju.
Ministarstvo unutarnjih poslova nedavno je na natječaju, između ostalih, odabralo upravo tu bespilotnu letjelicu velikog dometa. Odlučili su se za zajedničku ponudu KING ICT-ja i Ericcsona Nikola Tesla, vrijednu 17,3 milijuna kuna. Kupit će dva sustava s ukupno četiri letjelice (dvije letjelice po sustavu).
“Ova letjelica po većini svojih dijelova nije unikat, ali kao skup komponenata jest. Oko 80 posto dijelova letjelice je kupljeno, ali ono najvažnije, ‘mozak’ letjelice, naš je proizvod”, objašnjava nam Stojan Stevanović, dizajner besposadnih sustava u tvrtki Planet IX koja se u sklopu KING ICT-ja bavi upravo razvojem ovih letjelica.
Uložili u razvoj
Prema njegovim riječima, razvili su softver koji omogućava način snimanja, način slanja podataka, njihovu obradu, izuzimanje itd. Na tržištu su kupili oko 80 posto same letjelice - tijelo, zajedno s motorom i propelerom. Kupljen je i autopilot. No, da bi sve to zajedno funkcioniralo, potrebno je razviti softver koji će tu letjelicu pretvoriti u čudo tehnike. I tu su na scenu stupili stručnjaci KING ICT-ja.
U razvoj vlastite bespilotne letjelice velikog dometa u King ICT-ju upustili su se još 2015. godine radi vlastitih potreba. U sklopu tvrtke postoji odjel za geoinformacijske sustave, koji je razvio KING GEO DATA Management interaktivnu platformu za analizu, planiranje i potporu odlučivanju temeljem prostornih informacija. Ona omogućava stvaranje i uređivanje prostornih podataka i kartografskih prikaza putem brojnih alata. Kako su se avionske snimke Hrvatske prikupljale vrlo rijetko, u King ICT-ju su satelitske snimke terena preuzimali od Europske agencije. To im je omogućilo da pruže podatke koje su tražili njihovi klijenti iz područja poljoprivrede, građevinarstva, prometa... No, kako te satelitske snimke nemaju dovoljnu rezoluciju, trebale su im preciznije snimke.
Tako su podatke počeli prikupljati bespilotnim letjelicama. Letjelica bi preletjela određeno područje koje je klijentima bilo zanimljivo te bi uz pomoć softverskih alata uspoređivali satelitske snimke i one napravljene bespilotnim letjelicama i tako došli do traženih podataka, pojašnjava nam Helena Pezer, voditeljica GIS Odjela u KING ICT-ju.
Bespilotne letjelice bile su samo nadogradnja njihova GIS rješenja koje su sami razvili. Na početku je tvrtka kupovala bespilotne letjelice, a 2015. krenuli su u njezin razvoj. Procjenjivali su kako će ih razvoj koštati oko milijun eura, no troškovi su se dosad popeli na oko 12 milijuna kuna. Trošak se ogleda kroz više od 3600 inženjer-dana vlastitog razvoja, nabavu sofisticirane opreme, bezbroj sati rada te razne edukacije. Primjerice, samo je trošak jedne petodnevne edukacije iznosio 20.000 eura. U timu je deset do 15 ljudi, a u to su uključeni i strani stručnjaci iz Španjolske, Francuske, Njemačke i drugih zemalja koje su angažirali za vlastiti razvoj. Na kraju je sve to rezultiralo letjelicom eRIS III. Prvi probni let bio je u listopadu prošle godine i otad je letjelica znatno nadograđena.
“Od konkurentskih letjelica naša se razlikuje po svojoj autonomnosti, odnosno vremenu koje može ostati u zraku. U zrakoplovstvu su najzahtjevnije operacije slijetanje i polijetanje. Činjenica da našu letjelicu ne morate spuštati i podizati svakih četiri do pet sati umanjuje mogućnost nezgode i ubrzava prikupljanje podataka. Na početku je bez prestanka mogla biti u zraku šest sati, a danas leti 16 do 17 sati”, pojašnjava Stevanović.
Najveći plenetoid
Naglašava kako su se odmah na početku odlučili da će letjelica biti benzinska. “Nismo željeli baterijsku letjelicu jer su baterijski motori nepouzdani, skloni pregaranju bez obzira na to jeste li ih jučer pregledali i utvrdili da je sve u redu. Nismo se željeli upustiti u taj rizik. Što se tiče tijela letjelice, ovo je sigurno jedna od najkvalitetnijih i najboljih platformi. Što se tiče softvera i autopilota, vrijeme će pokazati koliko smo bili uspješni”, ističe naš sugovornik.
Letjelica je ime dobila po Erisu, najvećem planetoidu u Sunčevu sustavu, a budući da tvrtka nosi naziv Planet IX, jedno je s drugim kompatibilno. Broj 3 se odnosi na činjenicu da je riječ o trometarskoj letjelici. Preciznije, široka je 3,3 metra. Kako su u Planetu IX odmah zaključili da će stvarati letjelicu do mase od 25 kilograma, njezino je tijelo napravljeno od laganih kompozitnih materijala.
Količina tereta koju nosi ovisi o napunjenosti gorivom. Ako je spremnik kapaciteta 7,5 litara napunjen do vrha, može nositi oko četiri kilograma tereta, a ako ima litru goriva i treba letjeti jedan sat, može nositi oko deset kilograma tereta. Kada govorimo o teretu, zapravo je riječ o opremi koju nosi u svom podnožju.
Stevanović i Dragan Stojanović, član letačkog tima, pojašnjavaju nam da klijent može kupiti četiri kompleta nosača korisnog tereta. Nosači se u iznimno kratkom vremenu mogu zamijeti sa sedam vijaka i ukopčati s dva kabela. Jedan je za napajanje, a drugi za komunikaciju. Tako letjelica može nositi termoviziju sa 73-milimetarskom lećom, dnevnu kameru s 30 puta optičkim zoomom, laserski visinomjer i drugu opremu.
U kompletu s eRIS III klijentu se isporučuje i tracking antena. Riječ je o paraboličnoj usmjerenoj anteni koja ima usmjereno zračenje. Nalazi se na tri metra visokom stupu i na sebi ima dva motora koji cijelo vrijeme antenu drže ispravno usmjerenu kako bi stalno komunicirala s letjelicom.
Dva mjeseca obuke
Kako letjelica ima mogućnost slanja videomaterijala u realnom vremenu, antena se može spojiti s njom na 100 kilometara udaljenosti i omogućiti slanje materijala. U praksi je moguće da, primjerice, letjelica bude iznad Siska, a antena na uzvisini u Zagrebu te da bez problema komuniciraju.
Letjelica eRIS III polijeće samostalno ili uz pomoć pneumatskog katapulta. Prije polijetanja operator u nju ubacuje sve potrebne podatke o terenu, koordinate, visinu leta, područje snimanja, a ona nakon polijetanja sama izračunava sve parametre i samostalno obavlja let. Njom upravlja operater koji se za to mora obučavati dva mjeseca. Pri polijetanju može izdržati snagu vjetra do 14 metara u sekundi, a u letu vjetar od 17 metara u sekundi. Stevanović napominje kako je baš nije uputno slati u veliko nevrijeme, ali laganiju kišu može izdržati. U jakom ljetnom pljusku se baš ne bi dobro provela. Pri slijetanju se zaustavlja inercijom, a kočnice nema. Put zaustavljanja joj je, ovisno o terenu, od 50 do 100 metara.
KING ICT za potrebe svojih klijenata u ovom trenutku koristi dvije letjelice tog tipa. Ovu konkretnu letjelicu nismo koristili, a MUP je prva institucija kojoj su je prodali. Naglašavaju kako su kod više različitih klijenata, najvećim dijelom iz sektora poljoprivrede, ali i šumarstva, pružali i pružaju usluge prikupljanja, distribucije i obrade podataka različitim bespilotnim sustavima, opremljenima različitom opremom i softverom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....