Svakog ljeta jednaka frustracija. Gosti su nam loši, kukaju konobari. Prvorazredni turisti zaobilaze Hrvatsku, uvjeravaju nas kroz suze hotelski recepcioneri. Samo ološ dolazi u nas, tvrde taksisti ogorčeno. Dobar dio zaposlenih u turizmu otvoreno vrijeđa da na aerodromima dočekuju ništarije, da kofere vuku nikogovićima, postelje namještaju bezveznjacima, obroke služe bijednicima, suncobrane i šezlone iznajmljuju mizerijama, da ovise, u jednu riječ, o nekima koje smatraju gorima od sebe. Smiješe se umiljato ponavljajući welcome i benvenuto, a u sebi gostima psuju i oca i majku. Drskiji im čak i kriomice pljunu u riblju juhu.
Klasni je prezir za siromašne goste, koji će skromno večerati kobasice i jaja, ili na malom kuhalu u apartmanu spremiti špagete s umakom od...