OTOČANI UŽASNUTI RAZULARENIM TURISTIMA Goli i pijani trče po Hvaru, a majke s djecom bježe pred njima

Scenarij je to kao iz pakla, više stotina mladih razularenih stranaca baulja ulicama, mnogi od njih pijani, u nedostatku javnog WC-a koji se zatvara u 23 sata uriniraju po kantunima, fasadama kuća, u pitare, po spomeniku kulture, starom kazalištu... Sjede po podu trga, rive, među njima kruži alkohol i fast food hrana, skidaju sa sebe ionako oskudnu garderobu, neke cure mlataraju plastičnim penisima igračkama, neki se parovi otvoreno seksaju pred ljudima..., piše Slobodna Dalmacija.

Nije to slika iz apokalipse, već dijelom prošlogodišnja, a ponajviše ovoljetna hvarska realnost, koju čine mladi turisti prisnaženi gostima s organiziranog krstarenja jedrilicama, realnost koja dva puta tjedno na after beach partyju, a potom i uz nastavak tulumarenja po gradu, pristaje u grad Hvar.

Metropola otoka sunca je i ovoga ljeta usputna stanica plovećoj skupini stranaca, od 20 do 25 godina starosti, koji u okviru Yacht weeka, tjednog krstarenja, plove između naših otoka, sa zaustavljanjima u nekoliko gradova. Na hvarskom akvatoriju im je baza u ACI-jevoj marini u Palmižani, a u planeru imaju dva organizirana after beach partyja, od 17 do 20 sati u klubu “Carpe Diem” u gradu Hvaru. Nakon toga opet organizirano odlaze na Stipansku, na nastavak zabave, ili ostaju u mjestu. A s tim dolaze i problemi.

- Nakon što je omogućeno gostovanje Yacht weeka, postali smo taoci nekoliko stotina mladih razularenih stranaca koji su zagospodarili gradom. Gotovo da smo njihovi sluge, gledaju na nas svisoka, kao da smo mi neki urođenici, a oni gazde kojima je sve dopušteno.

Hvar je pogodila teška Sodoma i Gomora, stanica smo plovećoj avanturi alkoholiziranoj razularenoj skupini, od koje u Hvaru osim prodavača alkohola, piva s kioska i trgovina, te brzih pizzeta, malo tko ima koristi. Dolaze već dobro “betonirani” alkoholom, vjerojatno i pod drugim stimulansima, a odlaze još gori - priča nam zabrinuti Joško Rosso, jedan od Hvarana koji je otvoreno progovorio o problemu, držeći kako ne bi imao zamjerki da je Sodoma i Gomora sastavnica planski izmišljenoga grada za zabavu, tipa Zrća ili Las Vegasa. Al ne i Hvara, grada s dugom tradicijom, kulturom, poviješću, ugledom...

Od deset priupitanih Hvarana, devet s gnušanjem okreće očima na spomen mladosti s Yacht weeka koja je okupirala Hvar. Komentiraju kako je strašno vidjeti polugole, razularene mlade, već pijane čim siđu na hvarsko tlo, s prekrcanog broda koji ih u grad dovodi iz Palmižane. Koliko ih god mučilo ono što nakon jutra ostaje za njima, ne žele izlaziti u javnost s imenima. Ovako anonimno potvrđuju da je tužno uviđati kako na njihov dolazak mame s djecom bježe s rive, obiteljski se ljudi miču...

Vlasnica jedne butige priča kako ima podosta slučajeva da kod nje, kada se ujutro otrijezne, dolaze kupovati donji dio garderobe. Nakon što shvate da su se u noćnom pohodu upišali, ispovraćali sami po sebi, nesvjesni da su to uopće radili. Rosso o problemu ne želi šutjeti.

- Promijenila se turistička slika Hvara, polako nas je počela zaobilaziti bogatija, zvučnija, skuplja klijentela, VIP-ovci. Sada prevladava mladost, a njima se pridružuju i ovi pridošlice s brodova, posebna priča. Živim u strogom centru grada, odmah pokraj rive, i ulicom mi se ujutro ne može proći od smrada pišaline koju za sobom ostavljaju. Bili su i lanjske godine, ali u manjem broju. Tada se jedan par ujutro u sedam sati na mandraču, na rivi, otvoreno seksao pred ljudima.

Skidaju se goli pa trče po gradu, kriče, pišaju di stignu, rade okolo nuždu, a javnog zahoda u neke noćne ure više nema. Ako kafići nisu otvoreni, a gdje će tada to raditi nego po gradu. I nemaju više gdje. Dezorijentirani su, bljuju, povraćaju po podu i po sebi. Sve to gledam i mučim se od bijesa i tuge. I dokle više? Ne zaustavlja ih nitko, ni policija ni komunalci, a svega nam toga fali. Pa zašto ih se ne makne u neku uvalu sa strane, makar toga imamo - kaže Rosso.

Dagmar Meneghello, vlasnica kultne Palmižane, imanja na otočiću Sv. Klementu, kaže kako smo postali meta partijanja, užasnog tipa turizma. Primjer je, veli, upravo Yacht week, s jedrilicama punim mladosti, tijekom boravka u ovoj etapi ture stacioniranih u ACI-ju, netom do njezina imanja. Užasnuta je mladom ekipom s brodova koji su došli na otok, flotilom punom alkohola, sumnja, veli, i na razne stimulanse. Kaže kako bauljaju otokom, divljaju i ostavljaju za sobom smeće u arboretumu o kojem se marno brinu generacije Meneghellovih. Ujutro su njihove kese za smeće prepune svega.

-Boce, kondomi, igle, otpaci, svakojako smeće, svega toga nalazimo... To je putujuće Zrće. Pišaju po šumi, rade nuždu, po otoku u kojem se nalazi nadaleko poznati vrt, i to na privatnom, otvorenom imanju o kojem s velikom pažnjom skrbe generacije obitelji Meneghello. Što je najtragičnije, najapsurdnije i najopasnije, ostavljaju za sobom gomile opušaka. Ma zamislite da se samo jedan ne ugasi kako treba, pa sve će ovo, cijeli ovaj naš brižno paženi vrt, cijeli otok s njegovim zelenilom nestati. Neobuzdani su, divlji, bučni...

Ljudi odvajkada dolaze na Palmižanu zbog mira i tišine, izolacije, smiraja, radi uživanja, a oni kriče, urlaju, mahnitaju po šumi, s brodova puštaju tu nesnosnu glazbu. To su silni decibeli, a dolaze oni i od nelegalnih objekata koji su isto tu nikli. Moji se gosti tuže, neki i odlaze, prekidaju odmor, razočarani... I to već duže tako traje, ali je ove godine najgore! Ne shvaćam, pitam se kada će više početi djelovati policija, komunalci, kada će se više odrediti strategija razvoja turizma?! Zlo nas je veliko snašlo - kaže Dagmar Meneghello, piše Slobodna Dalmacija.