Katastrofalni požar koji je sredinom kolovoza poharao omiško područje i odnio čak šest ljudskih života ponovno je ogolio poražavajuće slabosti hrvatskog protupožarnog sustava, piše Slobodna Dalmacija.
Dok su se gasitelji i mještani borili s vatrenom stihijom kakvu Dalmacija još nije vidjela, u Stanićima, na lokaciji gdje je užas bio najgori, ključni dio infrastrukture, javljaju čitatelji Slobodne, zakazao je kada je bio najpotrebniji: protupožarni hidrant nije bio u funkciji.
Baš kao što nije bio u funkciji ni prošloga ljeta, točnije u lipnju prošle godine, kada su gorjeli obližnji Pisak, Marušići i Mimice.
Unatoč tom jasnom upozorenju, sustav je ostao nijem, a hidrant nefunkcionalan sve dok se nije dogodila tragedija. Koja je u Pisku, Marušićima i Mimicama samo slučajno izbjegnuta.
Kako tvrde ogorčeni mještani, hidrant u Stanićima konačno je popravljen i osposobljen tek 14. listopada, puna dva mjeseca nakon što je vatra već progutala i živote i imovinu.
Odnosno 16 mjeseci nakon što je ustanovljeno da od njegove vode nema koristi.
Grad, ‘Vodovod‘, vatrogasci
Iako je nemoguće tvrditi bi li razmjeri katastrofe u Stanićima bili manji da je mreža bila ispravna – podsjetimo da je hidrant definiran kao priključni uređaj kojemu je primarna funkcija osiguravanje većih količina vode u slučaju požara – sama činjenica da hidrant postoji tek kao nacrtani totem u lokalnom pejzažu stvara jezivu sliku o nebrizi svih nadležnih institucija. Doslovno svih.
Grad, "Vodovod", vatrogasci. Ako je suditi prema odgovorima koje novinari Slobodne (ni)su dobili, nitko od njih pojma nema koliko uopće na omiškom području postoji hidranata, niti tko je zadužen za njihovo održavanje i atestiranje.
Preminula šesta žrtva omiškog požara
Začarani je to krug nečinjenja. Gradska tvrtka "Vodovod" morala bi brinuti o vlastitoj infrastrukturi, Grad bi morao brinuti o sigurnosti svojih građana, a vatrogasci, odnosno lokalno dobrovoljno vatrogasno društvo, moralo bi znati da doslovno ovisi o ispravnosti mreže na terenu.
Dok javnost traži odgovore, ključne osobe omiške vlasti biraju ignoriranje i bijeg od javnosti. Gradonačelnik Omiša Zvonko Močić, liječnik opće prakse koji gradom upravlja u slobodno vrijeme, komunikaciju je sveo isključivo na društvene mreže, preko kojih objavljuje izraze sućuti obiteljima nastradalih.
Preuzimanje političke odgovornosti nije mu ni na kraj pameti, baš kao ni javno priznanje u kakvom se stanju nalazi protupožarna sigurnost grada kojemu je na čelu.
Šutnja na šutnju
Ništa drukčiji pristup nema ni komunalni sektor. Pokušaj da se dobiju konkretna objašnjenja i odgovori od samog vrha "Vodovoda" završio je pred jednako zatvorenim vratima. Direktor "Vodovoda" Matko Kovačević kratko je poručio Slobodnoj da je do daljnjega odsutan, ostavljajući građane i mještane bez odgovora na pitanje tko će preuzeti odgovornost za nefunkcionalnu mrežu koja je u kriznim trenucima, kako tvrde mještani Stanića, ljude ostavila na milost i nemilost vatri.
Puljak: ‘Utvrditi odgovornost za neaktivaciju SRUUK-a tijekom požara u Omišu‘
Slobodnoj Dalmaciji se javio prvi čovjek omiškog DVD-a Višeslav Pešić, tvrdeći kako nije znao da hidrant u Stanićima nije bio u funkciji tijekom posljednja dva velika omiška požara.
– Nitko mi to dosad nije rekao, vi ste mi prvi glas – kaže Pešić.
Za vrijeme požara u Stanićima, mjesta koje ovih dana oplakuje i treću žrtvu iz iste obitelji, nikakvu informaciju o neispravnoj mreži nije imao.
– Znam da je zbog velike potrošnje vode pritisak bio slab, ali da je hidrant bio izvan funkcije stvarno ne znam, nitko od ljudi na terenu to nije prijavio – ponavlja Pešić.
Upravo zbog njegovih riječi Grad i "Vodovod" morali bi razjasniti o čemu se radi. A oni to ne žele. I na naša ponovljena pitanja ostali su nijemi. Ili nešto kriju, recimo vlastitu neugodu, ili ih naprosto boli briga, piše Slobodna Dalmacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....