OTKRIVAMO: DRŽAVA JOŠ NIJE UKNJIŽILA POLA MILIJUNA ČESTICA KOJE POSJEDUJE Hrvatska nema popis imovine!

Nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske prvorazredni su kapital koji treba staviti u funkciju i sačuvati za buduće generacije. Nekretnine u vlasništvu države bit će u budućnosti jedan od važnih resursa gospodarskog razvoja i moraju se odgovorno upotrebljavati...

Težak početak

To su glavne “smjernice” za upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu RH, sadržane u Nacrtu prijedloga strategije za državnu imovinu u sljedeće četiri godine. Nacrt je iz Vladina Ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) pretprošloga petka odaslan u 40-ak državnih tijela i institucija, prije nego bude pretvoren u službeni Vladin prijedlog i upućen na usvajanje Saboru.

No, da su nekretnine prvorazredni kapital lakše je reći nego ostvariti. Naime, od milijun i pol zemljišnih čestica kojima je vlasnik, na pola milijuna čestica Republika Hrvatska uopće nije uknjižena! Ipak, u pretvaranju imovine u kapital to je možda i najmanji problem koji muči Vladu. Analiza stanja upravljanja i raspolaganja nekretninama u vlasništvu države otkrila je puno veće i kompleksnije teškoće nego kad je riječ o državnom portfelju dionica i udjela u trgovačkim društvima.

Strateško opredjeljenje koje predlažu Duudi i njegov predstojnik Mladen Pejnović nakon najširih političkih konzultacija u vladajućim krugovima, međutim, potpuno je jasno. “Državne nekretnine više se ne smiju koristiti za financiranje propalih poduzeća, moraju se odvojiti od sanacija, sačuvati za postojeće djelatnosti i staviti u gospodarsku funkciju, da pridonose državnom proračunu”, rekao je Pejnović.

Prihvati li Sabor taj stav, bit će to velik zaokret u odnosu na dosadašnju praksu. Ali, da bi se on mogao provesti, bit će potrebno mnogo truda i vremena. Nekretnine koje Hrvatska ima u svojem vlasništvu, naime, do sada nikada nisu u cijelosti popisane, a podaci o njima objavljeni, niti su izvršene procjene njihove uporabne, odnosno gospodarske vrijednosti, stoji na početku Duudijeve analize. Cjelovito nisu evidentirana ni procijenjena čak ni poljoprivredna zemljišta, šume i šumske površine, građevinske parcele, zgrade, stanovi, ceste, javna vodna dobra...

Nemoguće upravljanje

Usto, upravljanje i raspolaganje nekretninama je disperzirano i preneseno na niz subjekata, a vlasničke ovlasti, osim Vlade, ranijeg Vladina povjerenstva, a sada Audija i Duudija, izvršavala su i izvršavaju razna trgovačka društva, ministarstva i agencije.

Zbog takve rascjepkanosti, pa nerijetko i preklapanja ovlasti, nekretninama nije bilo moguće upravljati učinkovito.

Ni zakonski kriteriji za raspolaganje nekretninama nisu transparentni, pa tako ni dostupni ni poznati javnosti. Što je najgore, nakon privatizacije većine trgovačkih društava, “nekretnine su se našle na udaru privatizacijskih interesa i pokušaja nezakonitog bogaćenja pojedinaca”.

Mamac za špekulante

Osim što nije postojala strategija upravljanja državnom imovinom, nije postojao ni jedinstveni plan kako njome raspolagati.

Tako su se dosadašnja raspolaganja uglavnom odnosila na postupanje po zahtjevima zainteresiranih osoba (fizičkih i pravnih) za kupnju, zakup ili najam nekretnina, te razvrgnuće suvlasničke zajednice.

Tom je stanju pridonijelo i nepostojanje jedinstvenog registra nekretnina u vlasništvu države te nesređenost i neusklađenost katastra i zemljišnih knjiga.

“Mi smo i danas pod velikim pritiskom da darujemo i prodajemo nekretnine. Ali, orijentacija više ne smije biti na darovanje i prodaju,nego na koncesije i na korištenje”, ustvrdio je predstojnik Vladina ureda Mladen Pejnović.

“Drugo, imovina prirodno privlači špekulante, a i banke svojom politikom podržavaju kredite za kupnju nekretnina radi špekulacije, nakon čega se s nekretninama dugo vremena ništa ne događa. Zato mislimo da je najpametnije da država ostane vlasnik, a da se korisnici prema potrebi mijenjaju.”

Državnih nekretnina je toliko da je čak i njihove različite vrste teško nabrojiti. U Nacrtu strategije spominje ih se čak 20! Uz spomenute šume, polja i vode, tu su i ležišta nafte, plina i mineralnih sirovina. Državne su i ceste, autoceste, željezničke pruge, mostovi. Republika Hrvatska posjeduje stanove, poslovne prostore, zgrade (Vlade, HNB-a, sudova, policije, carine...), zatim rezidencijalne i sindikalne nekretnine.

Tu je i vojna imovina, od vojarni do zemljišta na kojem su postavljeni radari i odašiljači, sagrađeni vojni aerodromi. Naposljetku, država je vlasnik mnogih sportskih objekata, neizgrađenog građevinskog zemljišta, turističkog zemljišta, nekretnina na kojima se rade uređaji za eksploataciju obnovljivih izvora energije.

U Nacrtu prijedloga strategije nabraja se čak 15 uredbi, odluka i zakona koji se odnose na državne nekretnine. Cijeli svemir pitanja otvara se u vezi sa stanjem dokumentacije o nekretninama, od katastra, preko državne riznice do prostornih planova i registara.

Mnoštvo problema otvara se i oko povrata imovine oduzete za vrijeme komunističke vladavine, oko nekretnina koje koriste poduzeća, a nisu procijenjene u pretvorbi, neprivatiziranih stanova, darovanih nekretnina.

Nema prodaje šuma

U budućnosti, stvari bi trebale biti jasnije. Ponajprije, nema prodaje šuma, vode kao javnog dobra, kulturne baštine, pomorskog dobra, osobito važnih nekretnina (zgrade Sabora, naprimjer) te nekretnina za koje se to utvrdi posebnim zakonom. Postojeća imovina poslužila bi kao inicijalni kapital za formiranje nekretninskih fondova, naprimjer fonda poslovnih nekretnina, fonda nekretnina državne uprave i razvojnog fonda. Tim bi fondovima aktivno upravljao Audio, a mogli bi privlačiti i dodatni kapital vanjskih ulagača. Inače, o Nacrtu prijedloga strategije upravljanja i raspolaganja državnom imovinom na www.duudi.hr otvorena je rasprava sa zainteresiranom javnošću, koja traje do 17. travnja.