Onaj dan kad si Andrej Plenković može čestitati: Mogao bi ga završiti tweetom ‘Pusa hejterima‘

Znamo kako bi premijer danas mogao završiti svoj tweet - pusa hejterima. Ili mu možda neki ozbiljni PR-ovac spomene da ne bude nadmen nego ponizan u trijumfu, a danas si stvarno može čestitati i reći - ovo je moj dan. Milanović se neće pojaviti u Saboru. To je dobro za premijera, ne postoji nitko tko bi mogao iskoristiti priliku za govor pa nadahnuti zastupnike da ozbiljno shvate svoj posao i ne trguju radi malih interesa.

Milanović je vješt govornik, svašta je mogao reći, ali je odlučio drukčije, svi smo vidjeli kako. Možda mu je motiv i bio maknuti se s puta radu Sabora, pokazati da cijeni njegovu neovisnost i da je on stvarno potpuno drukčiji od predsjednika kakav je to bio Tuđman, ali uvijek će postojati zrno sumnje da je njegov nedolazak isprovociran komentarima zbog davanja mandata za sastavljanje Vlade Plenkoviću.

Plenković si može čestitati zbog nekoliko stvari. Pomeo je sve suparnike na izborima, jednostavno je odmakao dovoljno daleko da od izborne noći svaki dan otvara šampanjac. Kroz kampanju je prošao kao da je u prvom mandatu mirno vodio neku prosječnu činovničku grupu, a ne imao ekipu ministara koje je morao sramno mijenjati. Najveća korupcijska afera, vjetroelektrane, koja je nastala samo zahvaljujući svemoći stranke koju vodi, prošla je poput lošeg trača koji traje tri dana.

Zbog svega je toga mogao biti pogažen, ali je imao sretan sklop zvijezda nad glavom i dovoljno drskosti da ne uzmakne pred skandalima. Ta drskost nije vrlina, ali mu se isplatila. Lako je skupio podršku za Vladu, nema problem s podrškom u Saboru. Smanjio je Vladu, to zvuči dobro. Istina, nije se riješio Ministarstva branitelja koje nam, realno, više ne treba jer se pristojnom pažnjom brinemo o veteranima i nezaboravno financiramo veterane druge zemlje koji su se borili u drugoj zemlji.

Rijetko viđeno plaćeništvo. Dosta je uspješno igrao s pandemijom koronavirusa. Nije to gotovo i nije nam sada osobito dobro, ali je u ključnom trenutku pustio da stožer bude samostalan, pristao je na lockdown i dao priliku da iz prvog naleta izađemo s relativno malim brojem stradalih. Vjerojatno će nas širenje zaraze nakon popuštanja mjera natjerati da budemo restriktivni u kontaktima, ali još uvijek, osim viceva zbog nejasnih poruka, nismo u katastrofi.

Time spašava zdravstveni sustav. Nabavio je lovu iz EU, uspijevao je posljednjih noći pregovarati u Bruxellesu, a danju se pojaviti u Zagrebu, ali se vratio s kovertom koja znači novac. U jednom će trenutku Hrvatima morati objasniti da je put do te 22 milijarde eura težak, da moramo smisliti projekte, poštivati sva pravila, među kojima je transparentnost trošenja jedno od prvih, ali to će kasnije. Uostalom, moramo i mi pokazati da smo u stanju izboriti se za novac, za vlastitu budućnost.

Tu će morati koristiti samo one koji znaju misliti, nema druge opcije. No, jedna od boljih stvari koju je Plenković napravio jest što je stavio Borisa Miloševića za potpredsjednika Vlade. Milošević iz SDSS-a prilično dobro razumije kako je živjeti u netolerantnoj, isključivoj i zadrtoj Hrvatskoj, a to je isto Hrvatska koju je Plenković vodio. On takvu najčešće susreće.

On se svakodnevno bori sa stavovima kakve pronosi jedna Vidović Krišto i loši sudovi. Staviti predstavnika manjina za potpredsjednika Vlade u zemlji koja ne nalazi prostor i razumijevanje za ugrožene velika je stvar. Za to treba i instinkt, i hrabrost, i mudrost. Što god bio razlog Plenkovićeve odluke nije važno, važno je da je napravio taj korak. Za sve ostalo ćemo ga prozivati već sutra. Danas neka uživa.