Imam novi jutarnji ritual. Donedavno sam, čekajući da zakuha voda za kavu, radio sklekove, recitirao Antuntuna, virkao po Instagramu ili se nadahnjivao nekim premijerovim citatom o sretnom životu u sretnoj zemlji. Od prošloga tjedna čitam vijesti DHMZ-a. Za vrijeme me obično baš bila briga, mislio sam da volim kišu, prolome oblaka, skakao u more kad su munje urlale i zabavljao se kao cvrčak iz basne, ali od one srijede sam smjerni građanin koji se ne zeza s nebom, Ilijom gromovnikom i ćudljivom prirodom.
Nema tome davno da smo svi bili testni piloti hrvatskog sustava za rano upozoravanje i upravljanje krizama i da su nam se mobiteli oglasili nepodnošljivom sirenom. Stigla je i poruka koja je rekla da je sve samo generalna proba, da ne moramo juriti u skloništa i da...