Nakon što su u nedjelju 26 liječnika i znanstvenika potpisali pismo u kojem su, kako tvrde, zabrinuti širenjem drugog vala epidemije i velikim brojem preminulih od covida-19 javnost željeli obavijestiti da je epidemija izmaknula kontroli i da se stoga ograđuju od svih koji su umanjivali opasnost i razmjere širenja zaraze, kao i od mišljenja da nam strože mjere nisu potrebne ili da one nisu učinkovite, uslijedio je ekspresni raspad Vladina Znanstvenog savjeta za suzbijanje epidemije bolesti covid-19 uzrokovane koronavirusom.

Iako iz Vlade uporno tvrde kako se članovima Znanstvenog savjeta koji su potpisali apel - Andreji Ambriović Ristov, Nenadu Banu, Petri Klepac, Branku Kolariću i Igoru Rudanu - nisu zahvalili na suradnji, oni su telefonski poziv Zvonimira Frke-Petešića, predstojnika Ureda premijera, mahom doživjeli kao poruku da Vladi njihovi savjeti očito više ne trebaju. Nije teško razumjeti takvo njihovo rezoniranje Petešićeva poziva jer je očito da su se potpisnici javnog apela, ograđujući se od "svih onih koji su umanjivali opasnost i razmjere širenja zaraze, kao i od mišljenja da nam strože mjere nisu potrebne ili da one nisu učinkovite", ujedno ogradili – iako ih u pismu nisu imenovali – i od nekih svojih kolega iz Znanstvenog savjeta, poput Gordana Lauca ili Miroslava Radmana.

Isto tako, iz njihova je pisma jasno kako smatraju da Vlada Andreja Plenkovića i Stožer civilne zaštite RH loše upravljaju koronakrizom. "Potrebno je unaprijediti komunikaciju o pandemiji, kako bi se povratilo povjerenje u osobe koje upravljaju krizom. Razumije se da, kao stručnjaci, ne preporučujemo odluke u kojima ista pravila ne bi vrijedila za sve u društvu, ili gdje se mjere politiziraju i prilagođavaju pojedinim društvenim skupinama", pišu potpisnici apela.

Ukratko, srušeni su mostovi između petoro "pobunjenih" članova Znanstvenog savjeta i Vlade, Stožera te preostalih članova Savjeta.

…

Prvi slučaj zaraze koronavirusom u Hrvatskoj zabilježen je 25. veljače, bila je riječ o mladiću koji je virus pokupio na nogometnoj utakmici u Milanu. Prvi dvoznamenkasti dnevni porast zaraženih zabilježen je tek dvadeset dana kasnije, a 25. ožujka – istog dana kada je premijer Andrej Plenković donio odluku o osnivanju Znanstvenog savjeta za suzbijanje epidemije – zabilježena je prva žrtva bolesti covid-19.

Hrvatska je završila u gotovo pa totalnom lockdownu i prije nego što je Savjet osnovan; Vladi, odnosno Stožeru civilne zaštite RH Znanstveni savjet očito nije trebao prije nego što su 16. ožujka donijeli odluku da zatvore sve škole i fakultete, a tri dana kasnije zabrane sve javne događaje, zatvore sve trgovine osim onih koje prodaju hranu i druge osnovne potrepštine, poput ljekarni, pekarnica i tržnica. Istog dana zatvaraju se i svi kafići i restorani, frizerski i kozmetički saloni, kazališta i kina, bazeni i teretane, knjižnice i muzeji, a zabranjuju se i vjerska okupljanja. U narednim danima prekida se javni gradski i međugradski prijevoz, ograničava se kretanje građana, a 25. ožujka otok Murter postaje prva hrvatska karantena.

To je dakle kontekst otpočele koronakrize u trenutku kada Plenković donosi odluku o osnivanju Znanstvenog savjeta.

Po odluci premijera savjet broji 15 članova i koncipiran je kao miks političara (predstojnik Ureda predsjednika Vlade Zvonimir Frka-Petešić i pomoćnik ministra unutarnjih poslova Damir Trut), zatim čelnika javnih ustanova - kolokvijalno bismo mogli reći znanstvenika polupolitičara – poput ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslava Capaka pa u nekoj mjeri i ravnateljice Klinike za infektivne bolesti Alemke Markotić), te znanstvenika iz područja medicine, biokemije i biologije poput virologinje Andreje Ambriović Ristov, molekularnog biologa s prestižnog ciriškog instituta (ETH) Nenada Bana, epidemiologinje Petre Klepac, molekularnog biologa Gordana Lauca, forenzičara i genetičara Dragana Primorca, profesora s Medicinskog fakulteta u Splitu Ozrena Polašeka, molekularnog biologa Miroslava Radmana, genetičara Igora Rudana ili epidemiologa iz zavoda "Dr. Andrija Štampar" Branka Kolarića.

Iako je Savjet prvu sjednicu održao nakon što su Vlada i Stožer već zaključali zemlju u polukarantenu, među članovima tada nije bilo trzavica, barem ne značajnijih ili javnosti vidljivih. Pohvale ministru zdravstva Viliju Berošu i čelnicima Stožera - ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću i šefu HZJZ-a Krunoslavu Capaku stizale su tada i od nekih članova Savjeta koji su prije šest dana potpisali javni apel u kojemu kritiziraju Vladino i Stožerovo upravljanje krizom.

Tako primjerice Igor Rudan 9. ožujka, među ostalim, piše i sljedeće: "Nakon što smo stekli prve spoznaje o bolesti covid-19, sada se treba koncentrirati na sprječavanje širenja virusa u Hrvatskoj i kupovanje vremena do toplijih dana, kada bismo možda mogli imati sreće da virus polako prestane cirkulirati zbog sezonstva. To trenutno, nažalost, ne možemo znati. Iz svega napisanog trebalo bi razumjeti da su sve mjere aktivnog traženja i izolacije oboljelih i njihovih kontakata opravdane. Takve će biti i zabrane okupljanja većih grupa ljudi, kao i moguće karantene ako epidemija počne izmicati nadzoru... Sada svi trebamo imati povjerenje u ministra dr. Vilija Beroša te njegov tim predvođen dr. Krunoslavom Capakom, dr. Alemkom Markotić i dr. Majom Grbom pred kojima je razdoblje u kojem će pomagati mnogim građanima da štete od ove pandemije budu što manje", a njegov kolega Nenad Ban 20. ožujka piše: "Ljudski um je naviknut na linearne odnose, pa nam je teško nositi se s konceptom eksponencijalnog rasta - stvari se događaju nevjerojatno brzo. Na primjer, počevši od 2000 slučajeva, ako se transmisija ne uspori dodatnim mjerama, za dva tjedna bilo bi više od 250.000 slučajeva. Dakle, brze i odlučne odluke su važne, tako da mislim da su odluke da se zabrane skupovi - i sve druge mjere u Hrvatskoj koje su donijeli ministar zdravstva Vili Beroš i Stožer civilne zaštite - kao i da se smanji stupanj transmisije, ispravne".

Povjerenje je, očito, uzajamno jer u Vladinom priopćenju napisanom 25. ožujka nakon prvog sastanka Znanstvenog savjeta stoji: "Svrha sastanka bila je razmjena mišljenja s multidisciplinarnom skupinom znanstvenika o mjerama koje je Hrvatska dosad poduzela u suzbijanju epidemije, ocjena sadašnjeg stanja te znanstvena promišljanja i prijedlozi za daljnje korake u borbi protiv bolesti covid-19. Svi sugovornici istaknuli su pravodobnu i djelotvornu reakciju Hrvatske te izrazili spremnost za daljnjim sudjelovanjem u ovakvim razmjenama znanstvenih promišljanja radi što učinkovitijeg suočavanja s pandemijom".

Ako odnosi Plenkovića, Capaka, Markotić, Lauca... s jedne strane, te Rudana, Bana i ostalih "pobunjenika" s druge nisu idilični, oni su u ožujku, sasvim je jasno, barem korektni. A dobra je tada bila i epidemiološka situacija. Brojevi novozaraženih ne divljaju, a broj preminulih je iznimno nizak; čini se da je odluka Vlade i Stožera o zaključavanju zemlje u polukarantenu bila pravodobna, dobro izbalansirana i utemeljena na epidemiološkoj struci tada poznatim činjenicama o ponašanju virusa.

Štoviše, činilo se tada da bi hrvatski model upravljanja koronakrizom mogao postati svjetski hit, jer je već nakon tri tjedna od početka lockdowna širenje virusa bilo pod kontrolom, a u drugoj polovici travnja dnevni broj novozaraženih ponovno je jednoznamenkast.

Svi ti pokazatelji očito su jako osokolili Vladu i čelnike Stožera jer su mjere jako brzo jedna za drugom počele padati. Tako je Vlada 23. travnja donijela zaključak o pokretanju gospodarskih i drugih aktivnosti, kojim se propisuje postupno popuštanje uvedenih mjera 27. travnja te 4. i 11. svibnja. U prvoj fazi otvaraju se sve vrste dućana (osim onih unutar trgovačkih centara), 4. svibnja počinju raditi uslužne radnje poput frizerskih salona, a 11. svibnja počinju raditi kafići, restorani, klubovi, trgovački centri, otvaraju se autobusni i željeznički kolodvori, a zrakoplovi opet lete. Lockdown je gotov.

Tako hrabro i široko popuštanje mjera te, pokazat će se kasnije, pretjerana samouvjerenost donositelja ključnih odluka, počela je, čini se, polako iritirati dio članova Vladinog Znanstvenog savjeta.

Tako je Igor Rudan još 3. travnja nahvalio premijera Plenkovića, kao i čelnike Stožera, ali ih je istovremeno i upozorio da budu jako oprezni prilikom daljnjih koraka: "Nakon ovih nevjerojatnih šest tjedana, Hrvatska stoji jako dobro, ali nemojmo se nikako opustiti. Jako je puno posla još pred svima nama da smislimo kako se izvući iz ove situacije. No, veseli me da su struka i znanje do sada u Hrvatskoj ovako dobro odradile svoj posao i dali vidljive rezultate, kamo sreće da se na njih oslanjamo i u svemu drugome što radimo".

Ali već 19. travnja – četiri dana prije nego što će Vlada donijeti odluku o demontaži lockdowna u tri brza koraka – Rudan postavlja javno i upozoravajuće pitanje: "Hoće li Hrvatska postati žrtva svojih dobrih rezultata?".

- Na žalost, ako se potpuno popuste sve mjere opreza, tih stotinu zaraženih već za tjedan dana dovest će do tisuću zaraženih, a tih tisuću za idućih tjedan dana do deset tisuća. To će značiti novu karantenu, ali ovaj put vjerojatno i dulju... U Hrvatskoj bi specifičan problem mogao postati što su rezultati borbe našeg zdravstvenog sustava protiv bolesti covid-19 trenutno toliko dobri, da se sve većem broju ljudi stroge mjere ne čine opravdanima, te ih počinju kritizirati. Ne razumiju pritom da su rezultati dobri upravo zato što su mjere bile pravovremene i stroge. U tom smislu, Hrvatska polako postaje "žrtvom" vlastitih dobrih rezultata – rekao je Rudan.

Slično rezonira i biokemičar Nenad Ban. On još 15. travnja – na vrijeme dakle - upozorava (savjetuje?) Vladu, premijera Plenkovića, te čelnike Stožera Božinovića, Capaka i Markotić da moraju kontrolirano popuštati mjere: "Ideja je da će se, kada se stvar stabilizira, možda moći popustiti mjere, no jako kontrolirano". Tri dana kasnije Ban još jednom apelira na donosioce odluka da budu oprezni, tvrdeći da prostor za popuštanje mjera zapravo uopće nije tako velik.

Da se Znanstveni savjet u to vrijeme počinje diferencirati na "optimiste" i "oprezne realiste", svjedoči i izjava Gordana Lauca koji sredinom svibnja kaže: "Trenutno je tako dobro da ne možemo vjerovati koliko je dobro u Hrvatskoj kad se usporedimo s ostatkom svijeta. Izgleda da smo stvarno stavili koronu pod kontrolu … Uvijek će biti malih, lokalnih žarišta zaraze, ali ako ih na vrijeme nađemo, to nije veliki problem".

Upozorenja znanstvenika poput onog Banovog očito nisu shvaćena dovoljno ozbiljno, jer da su ih donosioci odluka stvarno akceptirali, onda vjerojatno premijer Plenković ne bi već koncem svibnja samouvjereno poručio da je Hrvatska odnosno njegova Vlada pobijedila covid-19 i svladala epidemiju. Iako iz današnje perspektive to proglašenje pobjede zvuči tragikomično, to ipak ne znači da je Plenković naivac ili ignorant; možda je to učinio kako bi pripremio politički teren za održavanje brzih, srpanjskih parlamentarnih izbora i otvaranje Hrvatske za strane goste, za turističku sezonu gotovo bez ikakvih ograničenja. Iako se Hrvatska potpuno otvorila i privukla stotine tisuća stranih turista, epidemiološka situacija svejedno je bila odlična u lipnju, podnošljiva u srpnju, a tek u drugog polovici kolovoza osjeća se značajniji dnevni porast broja zaraženih.

Krajem srpnja postaje još jasnija diferencijacija Savjeta na "optimiste" i "oprezne realiste". Dok Lauc kaže: "Mi smo zaustavili virus vrlo rano i to što drugi zovu 'drugi val', kod nas će biti tek 'prvi val'. Ono što je važno jest da pazimo da brzina kojom se taj virus širi ne bude toliko velika da izazove kolaps. Tako da mislim da mi ne moramo ni govoriti o drugom valu, nego o širenju virusa moramo razmišljati kao o plimi. Mora, dakle, lagano doći do povećanja broja ljudi koji su u kontaktu s virusom", Ban naglašava da prava opasnost tek slijedi: "Sada znamo da se covid-19 mnogo efikasnije širi te izgleda da ga toplo vrijeme ne usporava dovoljno da bi broj oboljelih počeo padati. Zbog toga je širenje covida-19 bilo jedino moguće usporiti strogim mjerama izolacije koje su sad popuštene da bi se oporavila ekonomija. Naravno da to sada dovodi do novog povećanja oboljelih što bi se moglo nazvati novim valom epidemije … Usprkos svim naporima bolest se nezaustavljivo eksponencijalno širi i nema indikacije usporavanja… Dakle, vjerojatno neće biti moguće zaustaviti širenje covida-19 i možemo očekivati da će se broj oboljelih i preminulih na globalnoj razini nastaviti povećavati".

Koncem ljeta situacija se počela pogoršavati, a čini se da se i epidemiolog Branko Kolarić - koji se kao član SDP-a prije često nalazio u nezgodnim pozicijama da s jedne strane "drži" liniju Stožera i svog "Štampara", a da se s druge ne zamjeri puno vlastitoj stranci koja je sve glasnije počela optuživati Vladu i Stožer da su im epidemiolozi tek smokvin list kojim opravdavaju svoje političke odluke - odlučio polako distancirati od svojih kolega HDZ-ovca iz Stožera i Savjeta. Nakon što je 28. kolovoza u Banskim dvorima završen još jedan sastanak Savjeta na kojemu su znanstvenici predložili Stožeru da se odmah, prije početka školske godine, donesu nove mjere kako bi se suzbio veliki jesenski val epidemije, Kolarić kaže: "Vrijeme je da se poduzmu mjere kako bi se smanjio broj zaraženih i kako bismo prije početka škole imali što manji broj".

Dolaskom jeseni epidemiološka se situacija pogoršava, a početkom listopada već je takva da se mnogima čini kako je na korak da potpuno izmakne kontroli Stožera i zdravstvenog sustava.

Na sjednici Znanstvenog savjeta sedam članova (Ban, Kolarić, Rudan, Car, Klepac, Ambriović Ristov i Polašek) od premijera Plenkovića traže da Stožer uvede strože mjere. Nisu, kažu, za totalnu karantenu, već tvrde da se strože mjere moraju donijeti prije nego što broj zaraženih eksplodira. Premijer ih očito nije poslušao.

Usprkos snažnom porastu zaraženih u listopadu se donose vrlo blage mjere, poput zabrane većih javnih okupljanja ili (7. listopada) ograničenje rada noćnih klubova i barova do 24 sata.

Epidemiolog Kolarić sve se više u svojim stavovima udaljava od linije Stožera i Vlade, ali i dijela kolega iz Znanstvenog savjeta pa tako 18. listopada kaže kako nije siguran jesu li trenutne mjere dovoljne za obuzdavanje epidemije. A na pitanje možemo li očekivati strože mjere u Hrvatskoj od ovih koje su na snazi, kaže kako takve odluke donosi Stožer, a da on smatra da se trebaju postrožiti. "Naš epidemiološki sustav praćenja trenutno je malo, rekao bih, probušen i curi na sve strane. Imamo lokalno širenje epidemije i nije više pod kontrolom kao što je bilo", kaže Kolarić 26. listopada. Dan kasnije bez zadrške tvrdi da bi trebalo zatvoriti kafiće i restorane.

Početkom listopada molekularni biolog Miroslav Radman tvrdi da se previše uzbuđujemo oko brojki zaraženih i umrlih: "U Hrvatskoj umire oko 50 tisuća ljudi godišnje, to je malo više od jedan posto. Kad na to dodamo oko 300 smrtnih slučajeva od covida, to su cifre 50.000 plus 300. Zašto se ovoliko uzbuđujemo? Jer je zoom na gadno umiranje starijih ljudi zbog covida. Hajde, napravite zoom iz kemoterapije, raka, uključujući za stare ljude i upalu, i to gadno izgleda, ne bi umrli da ne izgleda gadno. Evo, ja bih postavio pitanje, zbog čega je 300 smrti važnije nego 50.000 smrti?" Te nonšalantne izjave o životu i smrti dočekane su s nevjericom kod mnogih Radmanovih kolega.

Jaz između pojedinih članova Znanstvenog savjeta sve je veći, a raskol među Plenkovićevim savjetnicima produbljuje se početkom studenog kada mnoge europske zemlje počinju donositi vrlo stroge mjere, neku vrstu drugog lockdowna, dok hrvatska Vlada i Stožer uporno odgađaju učiniti isto u našoj zemlji.

Nenad Ban 6. studenoga kaže: "Po mom mišljenju zdravstvo u Hrvatskoj pod velikim je pritiskom i potrebno je reagirati jačim mjerama... Razlog tome je da zbog velikog postotka pozitivnih testiranja ne možemo dobro procijeniti kako se razvija pandemija i kolika je stopa širenja. Greške u procjenama su prevelike. U ovakvoj situaciji Vlada i Stožer moraju donositi teške odluke, tako da se nadam da će im današnji sastanak pomoći da nađu strategiju koja je bazirana na dobrom kompromisu između raznih sugestija i analiza".

Situacija među članovima Znanstvenog savjeta dodatno se pogoršava kada Stožer donosi odluku - iako je zabrana javnog okupljanja više od 50 osoba već na snazi - da se 18. studenog može održati Kolona sjećanja, te da tog dana u Vukovaru kafići i restorani mogu raditi. Istina, do 21 sat.

Vlada, odnosno Stožer 28. studenoga donosi odluku o zatvaranju kafića, restorana, casina, kladionica, teretana, sajmova... no tada su već odnosi dijela Savjeta prema Vladi, premijeru Plenkoviću, ali i nekim kolegama iz Savjeta poput Lauca toliko narušeni da je skori raspad Znanstvenog savjeta jednostavno neminovan.

Nakon što je Plenkovićev šef kabineta Zvonimir Frka Petešić nazvao petoro članova Znanstvenog savjeta nastupila je smrt - iako i dalje službeno neproglašena – tog trusta mozgova koji je oformljen kako bi Vladi i Stožeru bilo lakše donositi stručno potkovane odluke u borbi protiv epidemije.