Odiseja posade broda Zagreb: ‘Bili smo pred kolapsom, ali sada osjećamo olakšanje‘

Muka posade broda Zagreb, Atlantske plovidbe, koja je još od ožujka, otkad je proglašena epidemija covida-19, prisiljena tjednima i mjesecima kružiti arhipelagom jugoistočne Azije bezuspješno pokušavajući od vlasti u raznim lukama dobiti dozvolu za iskrcaj kako bi brod nastavio ploviti s novim pomorcima, ipak je blizu kraja.

Smjena

Dobili su obavijest da brod skrenu prema Manili kako bi se napokon obavila smjena - to je zadnji brod u floti Atlantske plovidbe na kojemu se treba obaviti smjena; od početka pandemije osigurali su izmjenu 11 posada, ali ova na Zagrebu se jako zakomplicirala - nekoliko puta dobili su odbijenicu lučkih vlasti koje su zbog korone blokirale svoje luke.

“Još smo u luci Mauban, najvjerojatnije još danas. A onda nas čeka dva i pol dana vožnje do Manile, gdje će se napokon obaviti smjena posade. Tamo ćemo morati napraviti test na koronu. U svakom slučaju, nadam se da ćemo onda uskoro svojim kućama”, saznajemo od Nikole Jakline, Varaždinca koji na brodu Zagreb Atlantske plovidbe plovi od studenoga prošle godine, a javnosti je prije desetak dana s broda uputio javni apel za spas i upozorio na teško stanje 21 člana posade - većina njih nepodnošljivo je dugo na brodu, u prosjeku već devet mjeseci, nekoliko mjeseci duže od očekivanog.

Korona je mornare “zarobila” na brodu izvan svih planiranih rokova i dovela ih do ruba fizičke i psihičke izdržljivosti. Da se posada broda Zagreb može nadati skorom sretnom kraju potvrdila je i Sanja Putica, voditeljica odnosa s investitorima i javnošću Atlantske plovidbe, koja nam je rekla da je “brod Zagreb Atlantske plovidbe planiran biti u Manili 10. rujna i tamo će se odraditi smjena posade”.

Apel

Nikola Jaklina, najdulje na brodu od cijele posade, u apelu je opisao koliko im je teško: “Skroz smo iscrpljeni. Tumaramo po brodu. Temperatura na palubi je 50, u strojarnici su izmjerena 52 stupnja. Nitko više ni s kim ne razgovara. Kad smo došli na brod, svi su imali neki sjaj u očima, znali su zašto su se ukrcali, imali su razlog za život. Te su oči sad prazne. Strašne. Fizički i psihički smo pred kolapsom”.

Sada kaže da je on sam, ali i njegove kolege puno bolje, sad kad je dogovor postignut, a oni blizu rješenja. “Miran sam, radim svoje i čekam smjenu, kao i drugi osjećam olakšanje”, priznaje Jaklina.