Odgađanje Stepinčeve kanonizacije zaslužno je za povijesni susret

Jure Zečević, tajnik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za dijalog i ekumenizam, prokomentirao je za Jutarnji list povijesni susret pape Franje i ruskog pravoslavnog patrijarha Kirila u petak u Havani.

Koji je značaj susreta pape Franje i Kirila?

- S obzirom na to da se susret poglavara Ruske pravoslavne crkve i poglavara Katoličke crkve nije dogodio ne samo u naše vrijeme i ne samo od 1054. nego nikada u povijesti, već ta činjenica očituje da ovaj susret već sam po sebi ima povijesni značaj. Kako je izbjegavanje susreta obično pokazatelj da se drugome nešto važno zamjera, dogođeni susret na Kubi svjedoči da zamjeranje i nesuglasice više nemaju takvu težinu da i dalje budu razlog izbjegavanja susreta na najvišoj razini i zapreka intenzivnijoj suradnji dviju Crkava.

Kako procjenjujete zaključke sa sastanka?

- Držim da je zajednička izjava jako vrijedna pažnje i kršćanskoj i ljudskoj kvaliteti svih koji imaju utjecaj na oblikovanje odnosa i ozračja u suvremenom svjetskom društvu. Za mene kao teologa puno znači kada se u izjavi priznaje da ‘pravoslavce i katolike ujedinjuje ne samo zajednička tradicija Crkve prvoga tisućljeća, nego i poslanje da propovijedaju evanđelje Kristovo u današnjem svijetu’, kada se ističe da ‘nismo konkurenti, već braća’, i kada se zajednički odbacuje prozelitizam kao metoda prelaska iz jedne Crkve u drugu pomoću ‘nepoćudnih sredstava’. No, ponavljam, ništa manje vrijedne nisu ni druge poruke, bilo doktrinarno-načelne bilo konkretne naravi, od principijelnog zalaganja za ljudski život, obitelj i mir u svijetu do konkretnog ‘unutarpravoslavnog’ a zapravo istovremeno i globalno značajnog sukoba u Ukrajini.

U Hrvatskoj postoji bojazan kako bi približavanje dviju Crkvi, kao kolateralnu žrtvu, moglo odgoditi proglašenje svetim Alojzija Stepinca?

- U razgovoru za HKR sam opsežnije objasnio što mislim o eventualnoj povezanosti kanonizacije bl. Alojzija Stepinca i približavanja Katoličke crkve bilo s Ruskom, bilo sa Srpskom ili bilo kojom drugom pravoslavnom crkvom. Dopustite mi da ponovim. Činjenica je da je predsjednik Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana, kardinal Kurt Koch, praćen beogradskim nadbiskupom mons. Stanislavom Hočevarom, koji je također član istog Papinskoga vijeća, prošle godine posjetio Beograd i razgovarao s vodstvom Srpske pravoslavne crkve na temu, pojednostavljeno rečeno, ‘komisijske relektire’, ponovnog čitanja, koje odgađa kanonizaciju bl. Alojzija. Činjenica je da je isti kardinal Kurt Koch, bio sada uključen u organizaciju i pripremu susreta pape Franje i patrijarha Kirila. Jasno vam je da ja ne mogu znati je li možda u okviru tih priprema za susret na Kubi na bilo koji način izravno dotaknuta odgođena kanonizacija bl. Alojzija Stepinaca. Ono što držim vjerojatnim jest da su Ruska, Srpska i druge pravoslavne crkve iz čitavog niza riječi, gesti i postupaka pape Franje, uočili njegovu pažnju i uvažavanje sadašnjeg naspram pravoslavnih crkvi. Stoga vjerujem da je i odgađanje kanonizacije bl. Alojzija Stepinca ako ne izravno onda svakako neizravno, posredno, suutjecalo na ovaj susret, i to kao jedan od više znakova koji su u pravoslavnim crkvama prepoznati kao Papin iskaz njihovog uvažavanja. Papino uzimanje u obzir pravoslavnih poteškoća u vezi s kanonizacijom bl. Alojzija Stepinca i njegova raspoloživost da tzv. komisijskom ‘relektirom’, ponovnim čitanjem, prije kanonizacije i pravoslavnima omogući objektivno upoznavanje cjelovitoga profila bl. Alojzija, što im - uslijed izobličene slike o Stepincu koju im je ponajviše posredovala zlohotnim interesima vođena komunistička propaganda - ranije nije bilo moguće, to Papino uvažavanje i ta raspoloživost zasigurno nisu mogli odmoći nego samo pridonijeti da se Ruska pravoslavna crkva otvori i za susrete najviših poglavara, kao što je ovaj na Kubi.

Nije li pomalo ironično da se kršćani mire u jednoj od zadnjih komunističkih država na svijetu?

- Radujmo se da se mire, pa makar to bilo na Mjesecu ili Marsu. Za susret u Rusiji ili u Rimu prilike još nisu zrele. Nadamo se i molimo da se i to dogodi čim prije, no kao jedan od razloga držim i procjene da bi susret u Rusiji ili Rimu još uvijek predstavljao preveliki izazov za one vjernike koje se stoljećima učilo i odgajalo, a nažalost nerijetko i danas odgaja, da su pripadnici druge Crkve krivovjerci i utoliko opaki neprijatelji Krista, njihove Crkve i njihovog naroda.