Od konkretnih promjena do pisma ‘life coacha‘: Proučili smo programe kandidata za šefa DORH-a, evo što planiraju

Donosimo glavne naglaske iz programa rada četvero kandidata za glavnog državnog odvjetnika. Jučer ih je zajedno sa životopisima kandidata na svojim službenim stranicama objavila Vlada. Programi su različite dužine i strukture. Sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić i zagrebački odvjetnik Mladen Dragičević dostavili su kraće programe rada na sedam odnosno osam kartica teksta, zamjenik glavne državne odvjetnice Emilijo Kalabrić na 14, a zamjenik splitskoga Županijskog državnog odvjetnika Nikša Wagner na čak 18.

Emilijo Kalabrić u svom programu zagovara kadrovsko i materijalno financijsko jačanje DORH-a, veću otvorenost DORH-a prema javnosti i kvalitetnije izvještavanje o kaznenim predmetima za koje je javnost posebno zainteresirana. Predlaže što hitnije osnivanje Visokog državnog odvjetništva koje bi zastupalo predmete pred VKS-om, koji je počeo s radom prije tri godine. Predlaže konkretne zakonodavne i organizacijske promjene u svim segmentima DORH-a.

Najveće težište stavlja na rad Kaznenog odjela DORH-a, i to na oduzimanje imovine stečene gospodarskim kriminalitetom i organiziranim kriminalom i efikasnije otkrivanje pranja novca.

Financijski istražitelji

Ističe važnost privremene blokade imovine već na početku kaznenog postupka, to jest brzih imovinskih izvida imovine osumnjičenih. Naglašava da su županijska državna odvjetništva nadležna za većinu predmeta iz područja gospodarskog kriminala, a od četiri ŽDO-a u kojima su zaposleni financijski istražitelji tražio bi da ga posebno izvještavaju o radu odjela za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom.

Primjenu mjera blokade imovine pojačao bi i za druga kaznena djela počinjena iz koristoljublja. Posebnu bi pažnju Kalabrić posvetio sprečavanju pranja novca, u čemu Hrvatska i prema izvješćima Moneyvala pokazuje iznimno slabe rezultate. Osnažio bi rad USKOK-a, osigurao bolju protočnost kadrova u njemu i poboljšao komunikaciju USKOK-a s javnošću. Pojačao bi i rad DORH-a na predmetima ratnih zločina.

Od sedam stranica Turudićeva programa rada čak polovina - nešto više od tri stranice - otpada na navođenje zakonskih ovlasti DORH-a i podatke i opaske iz zadnjeg godišnjeg izvješća glavne državne odvjetnice koji su općepoznati. Na preostale tri i pol stranice iznosi procesne primjedbe na rad državnih odvjetnika koji, prema njegovu sudu, usporavaju sudske procese, ali ne i što bi učinio s DORH-om kao cjelinom.

Tako ističe da državni odvjetnici ne bi smjeli prihvaćati da se u dokaznim postupcima svjedoci ispituju bez prisutnosti odvjetnika zato što branitelji okrivljenih u kasnijim fazama postupka to koriste za odugovlačenje postupka jer traže izdvajanje takvih dokaza kao nezakonitih.

U poglavlju planirane mjere Turudić navodi niz načelnih i općepoznatih opservacija da je DORH kadrovski devastiran, pa kao hitnu mjeru predlaže žurno raspisivanje oglasa za zapošljavanje državnih odvjetnika, a kao dugoročnu zapošljavanje većeg broja vježbenika u 41 državnom odvjetništvu. Navodi i općepoznatu činjenicu da DORH-u posebno nedostaje financijskih stručnjaka te da se kadrovski problemi ne mogu riješiti bez povećanja plaća.

Protočnost kadrova

Predlaže ublažavanje uvjeta za zapošljavanje na pozicije u državnom odvjetništvu, pa i za mjesto ravnatelja USKOK-a. Zagovara veću protočnost kadrova - da suci nakon nekog vremena prelaze raditi u DORH, a državni odvjetnici na sudove.

U programu Turudić i o USKOKU piše vrlo načelno i kaže da bi se trebao fokusirati na najteže oblike korupcije i organiziranog kriminala. USKOK bi se, ističe, trebao nalaziti bliže zgradi DORH-a, a ne biti dislociran.

U njegovu prilično općenitom i blijedom programu nema nikakvih konkretnijih mjera za poboljšanja istraživanja korupcije, organiziranog kriminala i ratnih zločina.