Splitski sud nepravomoćno je odlučio: nema sumnje da je očuh dvojicu dječaka, od 8 i 10 godina, seksualno zlostavljao, da je pred njima vadio penis i govorio im da ga poljube ili "poćućaju" te da je jednom to učinio i pred svima, na dječjem rođendanu. Nema sumnje da je majka to znala, da nije reagirala, nego je pritom vrijeđala i tukla djecu. Nema sumnje da su točni nalazi vještaka koji su ustanovili trajne psihičke posljedice kod djece, koja su razvila tešku anksioznost i PTSP. Nema sumnje da su očuh i majka za sve to krivi. No, za sud to nije bilo dovoljno da ih pošalje u zatvor: oboje su osuđeni na uvjetnu kaznu od godine dana s rokom kušnje od tri godine.
Pravilo, a ne iznimka
I to nije eksces, nego, čini se, pravilo: podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da su sudovi u 2022. godini, posljednjoj za koje imamo objavljene podatke, zbog spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece pravomoćno proglasili krivima 137 osoba, od kojih je njih samo malo više od trećine - konkretno 51 počinitelj - osuđeno na bezuvjetne zatvorske kazne.
Ostali su osuđeni uvjetno, a njih 14 - dakle, svaki deseti - na rad za opće dobro, od kojih su neki, prema podacima pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević, upućeni na odrađivanje kazne u udruge koje se bave djecom, poput onih koje drže djeci tečajeve plivanja ili pružaju djeci s teškoćama u razvoju usluge terapijskog jahanja. U dva je slučaja, prema podacima koje je pravobraniteljici dostavila Uprava za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa, rad za opće dobro izrečen za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te u još dva slučaja za silovanje djeteta!
- Predlagali smo da se izricanje rada za opće dobro za seksualne delikte na štetu djece zakonski zabrani, no naš prijedlog nije prihvaćen. Ovakva praksa ‘blagih osuda‘ djetetu žrtvi šalje poruku da je seksualni zločin koji je pretrpjelo beznačajan čin, ona obeshrabruje djecu u prijavljivanju, a počinitelje osnažuje za činjenje novih delikata - poručuje pravobraniteljica u svojem posljednjem izvješću.
Uvjetne ili novčane kazne u slučaju nasilja nad djecom ili nad ženama, a osobito kad je riječ o seksualnom nasilju, potpuno su promašene jer i nasilnik i žrtva percipiraju da zlostavljač nije odsjedio ni dana i da je cijeli mučan i dugotrajan postupak - a ovaj konkretni u Splitu trajao je, od dana počinjenja djela do nepravomoćne presude, četiri godine - bio besmislen. O tome je u više navrata govorila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, a na isto nas je oštro upozorio i GREVIO, posebno neovisno tijelo pri Vijeću Europe za nadziranje implementacije Istanbulske konvencije, koje je u rujnu prošle godine objavilo prvo izvješće za Hrvatsku. Nalaz GREVIO-a bio je porazan te je dobrim dijelom potaknuo izmjene domaćeg zakonodavstva, prije svega kaznenog, vezanog za femicid i kažnjavanje nasilnika. Međutim, rad za opće dobro kao kazna u slučaju nasilja i zlostavljanja - pa ni kad je riječ o seksualnom nasilju nad djecom - izrijekom još uvijek nije zabranjen.
Beznadna situacija
- Seksualno zlostavljanje djece spada u vrstu kaznenih djela koja ostavljaju najteže posljedice, a najrjeđe se prijavljuju i otkrivaju. Počinitelji imaju cijeli niz taktika kojima natjeraju djecu da šute i da nikome ne govore o tome što im se događa. Kad se ipak ohrabre i osnaže da progovore o zlostavljanju kojem su izložena, djeca nerijetko nailaze na nepovjerenje i sumnju osoba kojima su se povjerile. Stoga su ovakvi slučajevi, u kojima imamo nedvojbene dokaze, u kojima su provedeni sudski postupci i u kojima je na kraju sud svejedno izrekao uvjetnu kaznu - što zapravo nije nikakva kazna - posebno strašni jer poručuju svim žrtvama i onima koji se bave nastojanjem da žrtvama pomognu da je situacija potpuno beznadna - kaže Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe. Svaki zlostavljač nakon ovakvih presuda, dodaje, može odahnuti jer mu se u konačnici ništa strašno neće dogoditi, a jasno je i koja je poruka poslana djeci koja možda razmišljaju da se nekome povjere i prekinu zlostavljanje u kojem žive.
Blage kazne, navodi pravobraniteljica Pirnat Dragičević, imaju za posljedicu i kratko čuvanje podataka o osuđivanosti u kaznenoj evidenciji, tzv. registru pedofila, i brzi nastup rehabilitacije, nakon čega se osobe iz tog registra brišu.
- Počinitelji seksualnog delikta nad djetetom, a riječ je o osobama koje rijetko mogu kontrolirati seksualni nagon, mogu nakon toga raditi u dječjem vrtiću, školi, dječjem domu, postati udomitelji ili posvojiti dijete. I dalje smatramo da bi podatke o osuđenim počiniteljima seksualnog nasilja nad djetetom trebalo trajno čuvati kako bi se onemogućio kontakt s djecom - stoji u izvješću pravobraniteljice.