Obitelji 3289 dana traže istinu o stravičnim događanjima na Kornatu

U utorak 30. kolovoza obilježava se deveta godišnjica kornatske tragedije. Komemoracija za 12 poginulih vatrogasaca iz Vodica, Tisnoga i Šibenika održat će se na mjestu stradavanja s početkom u 11 sati, te će brojna izaslanstva položiti vijence u spomen-parku te podno 12 suhozidnih kamenih križeva.

Tog kobnog 30. kolovoza 2007. u poslijepodnevnim satima na otoku Velikom Kornatu, u klancu podno Velog brda, a iznad uvale Šipnate, od vatrene stihije smrtno je stradalo 12 vatrogasaca. Živote su izgubile četiri profesionalna vatrogasca JVP-a grada Šibenika, četiri pripadnika DVD-a Tisno i četiri člana DVD-a Vodice.

Na mjestu požarišta smrtno su stradali zapovjednik grupe Dino Klarić, Ivica Crvelin i njegov sin Ante, Hrvoje Strikoman, Gabrijel Skočić te maloljetni Marko Stančić. Od teških opeklina kože i unutarnjih organa kroz nekoliko dana u bolnicama u Zagrebu i Splitu umrli su Tomislav Crvelin, Marinko Knežević, Ivan Marinović, maloljetni Karlo Ševerdija i Josip Lučić, koji je civilni vojni rok služio u tišnjanskome DVD-u. Posljednja 12. žrtva kornatskog vatrenog ognja bio je 22-godišnji Ante Juričev - Mikulin, sin Mirka, zapovjednika DVD-a Vodica, koji je unatoč ogromnim naporima liječnika preminuo u splitskoj bolnici 16. rujna. Istog dana od tuge za izgubljenim mladim životima, sebi je život oduzeo prof. Gordan Alfirev, osnivač i dugogodišnji tajnik DVD-a Vodice. Kornatsku tragediju jedini je s trajnim invaliditetom preživio Frane Lučić iz DVD-a Tisno.

U ovih devet godina, obitelji i prijatelji stradalih nisu prihvatili službeno izvješće, prema kojemu je eruptivni požar doveo do pogibije njihovih najmilijih. U izvješću se, naime, navodi da je do stradavanja vatrogasaca došlo od toplinskog udara uzrokovanog eruptivnim efektom širenja požara, a do kojega je dovela biljna vegetacija.

I dalje su brojna pitanja na koja roditelji poginulih gasitelja bezuspješno traže odgovore već punih devet godina ili točno 3289 dana:

1. Zašto su mrtva tijela šestorice vatrogasaca, prije očevida istražnog suca, tijekom noći 30. kolovoza helikopterom prebačena na aerodrom u Zemunik, pa sutradan ponovno vraćena na mjesto stradavanja?

2. Zašto je iste noći na Kornat stiglo 200 pripadnika specijalne postrojbe HV-a iz Delnica i pročešljalo mjesto tragedije, a tijekom ranih jutarnjih sati pridružili im se ministar obrane Berislav Rončević i načelnik Glavnog stožera HV-a, general Josip Lucić?

3. Je li kerozin koji je spalio vatrogasce iscurio iz probušenog rezervoara helikoptera?

4. Zašto su u izvješću korektorom prekrižena imena šeste posade helikoptera koji je bio na Kornatu?

5. Zašto su prebrisane sve trake na kojima su snimljeni razgovori u kabini helikoptera?

6. Zašto sporni helikopter nije pregledan odmah nakon tragedije?

Kao što je poznato, za kornatsku vatrogasnu tragediju dosad je na optuženičku klupu jedino sjeo bivši šibenski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica. Na suđenju u Zadru, Slavica je u rujnu 2013. oslobođen svih optužbi koje mu je šibensko Županijsko državno odvjetništvo stavljalo na teret. No, dvije i pol godine kasnije Vrhovni sud Hrvatske ukinuo je oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zadru zbog proceduralnih razloga i vratilo ovaj proces na ponovno suđenje. Naime, Vrhovni sud je ustvrdio da se suđenje odvijalo pred Sudskim vijećem od samo tri člana, a prema zakonu trebalo je biti pet članova.

Inače, Županijsko državno odvjetništvo u optužnici na 60 stranica tereti Slavicu za kazneno djelo protiv opće sigurnosti. Tri su glavne teze optužnice: da je na intervenciju na Kornat poslao maloljetnike Marka Stančića i Karla Ševerdiju te civilnog ročnika Josipa Lučića, kao i nekoliko vatrogasaca bez završene obuke helikopterskog desanta; da je zakasnio s akcijom spašavanja stradalih nakon što je doznao za tragediju; da je s požarišta na Kornatu povukao jedan kanader i usmjerio ga na gašenje požara u zaleđu Vodica...