Uvijek napetu financijsku situaciju u zdravstvu dodatno je ove godine zakomplicirala epidemija koronavirusa.
S jedne je strane smanjila prihod sustava, a s druge povećala gubitke više od očekivanog zbog dodatnih troškova poput testiranja, bolovanja, samoizolacije i, dakako, liječenja. U ovom trenutku ukupni gubici hrvatskog zdravstva iznose 8,5 milijardi kuna, a samo u prva četiri mjeseca ove godine gubitak je 700 milijuna, dok je u istom razdoblju lani bio 400 milijuna kuna.
Niži doprinosi
Doda li se tome da je u travnju i svibnju HZZO od doprinosa uprihodio 950 milijuna kuna manje od očekivanog i zadužio se za dvije milijarde kuna, jasno je da će biti stezanja remena na sve strane. Toj financijski zahtjevnoj situaciji treba dodati i činjenicu da je zbog korone posao u zdravstvu dva mjeseca bio “na aparatima”, odnosno odradilo se u najboljem slučaju 40 posto posla koji se inače obavlja u bolnicama, a za Covid-19 je potrošeno dodatnih 200 milijuna kuna, od čega 120 milijuna samo za testiranje te 40 milijuna za liječenje. Taj dio priče još nije završen jer se testiranja nastavljaju - istina, u manjem obujmu, a upitno je i punjenje HZZO-ova proračuna koji inače mjesečno iznosi oko 1,85 milijardi.
Pacijenti se polako vraćaju u bolnice, posao raste, a nastoje se nadoknaditi i zaostaci tijekom proteklih mjeseci, i to kroz prekovremeni i poslijepodnevni rad te rad vikendom. No, to znači da će se morati više potrošiti za plaće zaposlenika, što će stvoriti nove gubitke: proteklih mjeseci, kad je obujam posla bio 60 posto manji od uobičajenog, plaće zaposlenika nisu bile manje jer takvu opciju zakonski i drugi akti ne predviđaju. Istodobno HZZO ne može računati na povećanje prihoda iz doprinosa, nego bi se pad mogao nastaviti zbog pada plaća i povećane nezaposlenosti. Dakako, građani će očekivati da se pad zdravstvenog standarda ne urušava, da se liste čekanja smanje i da iznos za skupe lijekove raste, a zaposleni u sustavu da plaće budu veće.
No da bi sve ostalo “kako je bilo”, u ovoj godini bit će nužno imati u sustavu barem oko 28 milijardi kuna, o čemu svjedoči pogled unatrag, odnosno na prošlu godinu u kojoj je potrošeno gotovo 27 milijardi kuna, a unatoč tome generirani su novi gubici. Bolnice su potrošile 9,7 milijardi kuna, a primarna zdravstvena zaštita četiri milijarde kuna. Tome treba dodati potrošnju za lijekove na recept koja prelazi 3,5 milijardi kuna, skupih lijekova od 1,6 milijardi, ortopedska pomagala koštala su više od 800 milijuna, a isplaćene su i naknade za bolovanje od 1,320 milijardi, za rodiljni dopust milijardu i dodatni iznosi za još barem pet raznih drugih naknada.
Konzultacije
Prošlogodišnji podaci ponovno potvrđuju da se najveći dio liječenja i dijagnostike u hrvatskom zdravstvu obavlja u bolnicama. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pak, liječnici se sve više “čuju” sa svojim pacijentima, a sve ih manje viđaju. Naima, i lani je broj pregleda u obiteljskoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti padao, ali su zato rasle telefonske konzultacije. Usporedba top 10 dijagnostičko-terapijskih postupaka (DTP) u prošloj godini u odnosnu na godinu prije pokazuje da je odrađeno 800.000 manje prvih i kontrolnih pregleda nego godinu prije (2018.). Istodobno je bilo 700.000 telefonskih konzultacija s medicinskom sestrom i općenito savjeta telefonom više nego tijekom 2018. godine. Doda li se tome da je većina recepata za lijekove također propisana “telefonski”, telefon je u prednosti.
Naime, takvih je DTP-ova lani bilo oko 33 milijuna, a tome treba dodati i 77 milijuna ispisanih uputnica za specijalističke preglede te još 3,5 milijuna za laboratorijske pretrage. Vrijednost tih postupaka je oko 436 milijuna kuna. Primjerice, vrijednost propisivanja lijekova je 268 milijuna kuna, a telefonskih konzultacija još 50 milijuna kuna, dok pisanje uputnica vrijedi 77 milijuna kuna. Istodobno je obavljeno u jednoj godini 3,7 milijuna prvih pregleda i sedam milijuna kontrolnih, što u konačnici vrijedi 420 milijuna kuna.
Kvaliteta usluge
Posebna priča je potrošnja u stomatološkoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti od više od milijardu kuna, premda je poznato da građani većinu stomatoloških usluga plaćaju iz vlastitog džepa.
I potrošnja u bolnicama i ona u primarnoj zdravstvenoj zaštiti govori gdje trebaju ozbiljne škare u sustavu ne zbog smanjenja potrošnje, jer zdravstvo je svake godine iz objektivnih razloga skuplje barem pet do deset posto, nego zato da se za isti novac dobije kvalitetnija i brža usluga koju će zdravstveni sustav moći platiti, a da istodobno zaposleni u njemu imaju primjerene plaće.
Priče o manje bolnica, koncentraciji pameti, centrima izvrsnosti, odvajanju javnog i privatnog, o bolje organiziranoj primarnoj zdravstvenoj skrbi u kojoj administrativni dio posla neće vrijediti više od liječenja i prevencije nisu otkrivanje tople vode, nego nužnost koju je epidemija koronavirusa aktualizirala i otvorila neka dodatna pitanja koja traže odgovore. Naravno, oni ovise o volji politike, odnosno kad će ona imati dovoljno snage zagristi u gorku, ali nužnu pilulu.