Ista prava na otpremnine radnicima zaposlenim na određeno i neodređeno vrijeme, uvođenje fleksibilnije organizacije radnog vremena svim poslodavcima uz mogućnost uvođenja radnog tjedna do 56 odnosno 60 sati te mogućnost organiziranja štrajka u slučaju kašnjenja plaće već od samo jednog dana. Ključne su to izmjene Zakona o radu koje će u obliku teza za javnu raspravu ovih dana objaviti Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Riječ je o drugoj ovogodišnjoj fazi izmjena ZOR-a, oko čega se očekuje otpor sindikata , ali i pritisak poslodavaca da zakon omogući jednostavne procedure zapošljavanja i otkazivanja.
Otišli na bolovanje
U resornom ministarstvu tvrde kako su negdje u sredini pa ostaje visoka zaštita radnika, ali obećavaju smanjivanje troškova rada i omogućavanje brzog restrukturiranja tvrtki. Javna rasprava trebala bi trajati do 15. rujna.
Situacija na tržištu rada nije nimalo blistava: stopa zaposlenosti od 15 do 64 godine pala je na 52,2 posto, stopa nezaposlenosti u lipnju 2013. dosegnula je alarmantnih 16,5 posto, a po fleksibilnim oblicima rada zaostajemo za razvijenim zemljama, pa primjerice u nepunom radnom vremenu radi samo 8,9 posto zaposlenih.
Otkazni rokovi i otpremnine, ističu u ministarstvu, najosjetljivija su pitanja radnog zakonodavstva zbog kojih se često i godinama vuku sudski sporovi. Istraživanje koje je provela Američka gospodarska komora na slučajno odabranim uzorcima 2011. potvrdilo je praksu odugovlačenja otkaza. Čak 45 od 52 radnika kojima je tada otkazan ugovor o radu otvorila su bolovanje zadnji dan prije isteka otkaznog roka. Na bolovanju su zatim prosječno ostali četiri mjeseca i time ostvarili još jednu punu godinu rada kod poslodavca. Drugim riječima, troškovi otkaza za poslodavce premašili su planirane i zbog toga je većina poslodavaca zapošljavala radnike na određeno. U zakonskoj zavrzlami oko reguliranja otpremnina loše je prošla i država, koja je za otpremnine radnicima čiji su poslodavci završili u stečaju u proteklih deset godina isplatila 363,29 milijuna kuna. Iz stečajnih masa vraćeno je samo 67,78 milijuna kuna.
Rade bez plaće
U ministarstvu predlažu potpuno drugačiji sustav otpremnina prema kojem bi poslodavci uplaćivali određenu stopu doprinosa u fond otpremnina za svoje radnike. Novac bi se kapitalizirao na računu radnika i ostao njegov i u slučaju promjene poslodavca. Novac bi mogao iskoristiti u slučaju otkaza ili kod odlaska u mirovinu. U ministarstvu tvrde kako takvim sustavom neće dodatno opteretiti plaće jer bi se preraspodijelili postojeći doprinosi.
Kad je riječ o izmjenama koje će ojačati zaštitu radnika, Ministarstvo rada predlaže ukidanje mogućnosti da se pravilnikom o radu, koji donosi poslodavac uz neobvezujuće mišljenje radničkog vijeća, praktički jednostrano mogu regulirati plaće. Budući da se plaća može ugovarati samo dvostranom voljom, to će ubuduće biti moguće samo ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Poslodavcima bi se pak uvela mogućnost posebne vrste otkaza ugovora o radu u slučaju da ne mogu isplaćivati ugovorenu plaću, a radnik ne pristaje na izmjenu ugovora.
Procjene o broju radnika koji rade bez plaće različite su i kreću se od 30.000 do čak 80.000 radnika. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju pak da u ožujku 2012. od ukupno prijavljenih radnika njih 108.820 taj mjesec nije primilo plaću za svoj rad. S obzirom na to da je kašnjenje plaća u krizi opet poprimilo značajne razmjere, u Ministarstvu rada predlažu da se sindikatima omogući organiziranje štrajka odmah po proteku dana dospijeća isplate. S druge strane, predlažu da se pravo na štrajk zbog sporova iz kolektivnog ugovora ostavi samo reprezentativnim sindikatima koji su ga i donijeli.
Organizacija posla
U izmjenama Zakona o radu predlaže se i fleksibilnija organizacija radnog vremena, odnosno da poslodavac može osigurati duži rad radnika kada mu je to potrebno zbog povećanja opsega posla, odnosno kraći kada nije potrebno niti puno radno vrijeme. Poslodavcima su te odredbe iznimno važne za organizaciju posla, što se potvrdilo i u posljednjim izmjenama ove godine kada je ograničenje između dvije smjene smanjeno s 10 na osam sati. Do tada, primjerice, u turizmu isti radnik nije mogao poslužiti gostima večeru i doručak pa je organizacija rada u sezoni bila komplicirana. U ministarstvu stoga predlažu daljnju fleksibilizaciju radnog vremena te da se radni tjedan iznimno ograniči na 56 odnosno 60 sati tjedno.
Fleksibilnija organizacija radnog vremena za poslodavce
Jednostavnija organizacija radnog vremena svim poslodavcima da mogu odgovoriti na kratkoročna povećanja opsega posla. Do sada su preraspodjelu vremena koristili poslodavci koji imaju izrazitu sezonalnost posla, npr. turizam i graditeljstvo.
Drugačiji sustav otpremnina, koje će dobivati i radnici i na određeno
Svi radnici, dakle i oni s ugovorima na određeno, imali bi pravo na otpremninu. Poslodavci bi uplaćivali doprinos u fond otpremnina, a radniku bi taj iznos ostao i kad promijeni poslodavca. Novac će se osigurati preraspodjelom postojećih izdvajanja na plaću.
Lakše zapošljavanje preko agencija za privremeno zapošljavanje
Produžiti sadašnji zakonski rok od najviše godinu dana koliko agencija smije ustupati radnika poslodavcu za obavljanje istih poslova. Uvesti mogućnost umanjenja plaća u agencijama u vrijeme kada ne rade. Stimulirati zapošljavanje radnika na neodređeno u agencijama.
Olakšati rad u nepunom radnom vremenu i za više poslodavaca
Na isplatu svih materijalnih prava radnika dosljedno bi se primjenjivalo načelo “pro rata temporis”, što znači razmjerno odrađenim satima. Sada su mnoga materijalna prava ista za puno i nepuno radno vrijeme, primjerice prijevoz, pravo na godišnji odmor i sl.
Manje naknade za sudski raskid ugovora o radu
Najviši iznos naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu smanjiti sa sadašnjih 18 na 6 prosječnih plaća, dakle u iznosu najviše zakonske otpremnine.
Fleksibilnije uređenje svih oblika rada, pa i rada od kuće
Pojednostavniti fleksibilne oblike rada, kao što je rad od kuće, smanjenjem ograničenja i pojednostavljenjem procedura. Primjerice, za rad od kuće, umjesto stroge evidencije radnog vremena, propisati radni učinak.
Relativna zaštita radnika u slučaju smrti poslodavca ili likvidacije
Umjesto apsolutne zaštite radnika, koji primjerice koriste rodiljna i ro-diteljska prava, omogućio bi se prestanak radnog odnosa u slučaju smrti poslodavca fizičke osobe, prestanka obrta po sili zakona ili likvidacije poslodavca.
Ukidanje jednostranog reguliranja plaća pravilnikom o radu
Plaća se ne bi mogla uređivati pravilnikom o radu, već samo dvostranom voljom, dakle ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Mogućnost otkaza ako poslodavac ne može isplaćivati plaću, a radnik ne pristane na izmjenu ugovora.
Uvođenje prava na štrajk zbog neisplate plaća čim ona kasni
Omogućiti štrajk zbog neisplate plaća odmah po proteku dana dospijeća isplate. Sada sindikati mogu u štrajk tek nakon 30 dana od dana dospijeća plaće. Plaća se isplaćuje najkasnije do 15. u idućem mjesecu, osim ako nije drukčije određeno ugovorom.
Umjesto odlaska na sud uvođenje arbitražnog postupka
Ako radničko vijeće uskrati suglasnost na otkaz ugovora o radu posebno zaštićenih radnika, umjesto suglasnosti suda na otkaz uveo bi se obavezni arbitražni postupak.