NOVA PRAVILA ZA STAMBENE KREDITE Građanima jača zaštita u odnosu sa bankama, ali ipak ne svima

Ako klijent u roku od 14 dana od sklapanja ugovora o kreditu odluči odustati od kredita, moći će to učiniti bez navođenja razloga. Ako, pak, odluči ranije zatvoriti svoje dugovanje prema banci, banka ga više neće moći sankcionirati naplatom izlazne naknade.

Neke su to od novina koje hrvatskim potrošačima donosi konačan prijedlog zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju, koji je Vlada u četvrtak uputila u drugo saborsko čitanje. U Banskim dvorima ističu da se novi zakon donosi u cilju bolje zaštite potrošača, te daljnjeg usklađivanja s propisima EU.

- Cilj nam je postići veću zaštitu potrošača - poručio je ministar financija Zdravko Marić.

Novi tekst zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju, koji su Banski dvori usvojili u četvrtak, uvodi jaču zaštitu dužnika u nekoliko područja. Prije svega, daje im se mogućnost da u roku od 15 dana usporede ponudu banaka kako bi mogli donijeti za sebe najpovoljniju odluku. Nadalje, osim mogućnosti da se u sljedećih 14 dana predomisle, kao i da, bez penalizacije, ranije zatvore kredit, uvodi i “walk away” klauzulu, po kojoj banka s dužnikom može ugovoriti da se prijenos vlasništva nad instrumentom osiguranja stambenog kredita (nekretninom) na banku smatra potpunim ispunjenjem obveza dužnika.

Potrošači bi trebali profitirati i od ujednačavanja efektivne kamatne stope na razini EU, ali i od uvođenja brane od tečajnih rizika, s obzirom na to da je najveći dio kredita s valutnom klauzulom. Naime, Vlada u zakonskom prijedlogu nalaže bankama da, ako se iznos rate kredita promijeni za više od 20 posto, mora o tome obavijestiti potrošača. Štoviše, tijekom trajanja ugovornog odnosa banka će klijentu morati omogućiti i da jednom, ako to želi, promijeni kredit iz jedne valute u drugu, a konverzija će, stoji u prijedlogu zakona, biti bezuvjetna i banka na nju ne smije zaračunati naknadu. Očito, država želi izbjeći ponavljanje “slučaja švicarac”, koji je mnoge dužnike u Hrvatskoj, ali i drugim članicama EU-a, bacio na prosjački štap te se pretvorio u prvorazredno političko pitanje.

Konačan prijedlog zakona donosi i kontinuiranu procjenu kreditne sposobnosti potrošača. Ona bi, s jedne strane, bankama trebala predstavljati branu od “loših kredita”, dok bi, s druge strane, dužnike trebala zaštiti od padanja u dužničko ropstvo.

Dodajmo da se ove odredbe odnose samo na stambeno kreditiranje, kao i da se, kako stoji u prijedlogu, neće primjenjivati na ranije sklopljene ugovore o stambenom kreditiranju.